Koji li me je djavo naterao da pre tri dana pocnem da citam ovu temu?
Pusim vec 20+ godina i odavno sam rekao sebi da cu prestati kad se uverim da mi pusenje stvarno smeta. Ima vec par godina kako sam svestan te cinjenice, ali nikako da svoje obecanje ispunim.
Pre desetak godina imao sam jednu pauzu u pusenju od nekoliko meseci i nisam imao velikih problema da je napravim.
Rekoh tada sebi ( o, kakve budaletine! ): "Ok, ti to mozes da uradis kad hoces.", dakle smislih izgovor, i nastavih sa unistavanjem nikotinskih stapica.
Elem, u subotu (danas je utorak) poceh da citam ovu temu. Nesto kasnije uvece dok sam sedeo za stolom i gasio cigaretu, kroz glavu mi prolete misao: "
zasto ovu cigaretu koju sam upravo ugasio ne proglasim za poslednju"
Od tog trenutka nisam zapalio.
Uzasno se osecam, stalno mislim na cigarete, osecam neku
uzasno golicajucu bol u grudima, doje mi da se rasporim nozem
HELP !
Sta to tako spektakularno pise u toj knjizi Alena Kara sto odmah ubija zelju za cigaretama? Ima li je neko u elektronskom obliku? Kako da ublazim ovu krizu? Bas je frka!
Na stolu je jos uvek kutija sa cigaretama, upaljac i pepeljara, a sa druge strane ja baksuz koji je izgleda resio da proveri da li se moze umreti i za cigaretama, buduci da znamo da se umire od njih.
Moze li neko da mi pomogne nekim konkretnim savetom?
Vi, gorepotpisani se zamutili ovo pa me sada vadite

sta to pise u knjizi??