U Lidlu sam pre nekoliko sedmica nahvatao Lavaza Crema e Gusto 250g za 599 dinara, ona "plava" Lavaza bila 399 dinara. Kupio 2-3 pakovanja. Svratim tih dana u Maxi, cena i dalje tipa 1.099 dinara ili čak više.
Pogledam sad na ePonuda, izbacili samo kod naručikafu, 650 dinara.
To je jedan primer. Drugi primer koji pamtim po igri "akcija", tj. akcijskih cena, su one Rio Mare salate sa tunjevinom, cena je redovno oko 600 dinara, ali povremeno bude "akcija" sa cenom od 300 dinara.
Međutim, ništa ne treba da nas čudi, to se odavno dešava sa odećom i obućom, gde nova kolekcija za neku sezonu ima takve cene da tu svi zarađuju nekoliko stotina procenata u odnosu na realnu cenu, sve to se kao opravdava troškovima marketinga i sl., ali se na kraju po profitima tih kompanija vidi da su te cene ipak naduvane. Na kraju sezone, da bi se police oslobodile i da se ta roba skloni, jer više neće biti u trendu, rasprodaje se po relativno smešnim cenama, koje su u stvari daleko bliskije onim realnim.
Dok se neka zimska jakna ili komad zimske obuće proizvodio npr. u Kanadi, zbog visokih plata i generalno standarda, poreza, zdravstvene zaštite i svega ostalog, imalo je smisla da košta 200 ili 300 dolara. Sada, kada se proizvodi u Vijetnamu ili negde gde je radna snaga još jeftinija, te cene su prenaduvane i samo omogućuju vrhu kompanije i deničarima ogromne plate i bonuse, a lokalna ekonomija trpi zbog uvoza svega od igle do lokomotive.
Na žalost, polako se isto dešava i sa hranom, a razlog je to što su većinu prehrambene industrije pokupovale velike globalne kompanije, investicioni fondovi, itd.
Vidite šta se kod nas dešava sa cenom MLEKA, a počelo je ulaskom investicionog fonda u IMLEK, koji je na kraju pogasio većinu pogona u Srbiji.
Blessed are those who can laugh at themselves, for they shall never cease to be amused.