U pravilu, što je ključ duži ili veći, to je bolje i sigurnije šifrovano. U isto vrijeme, što je veći ključ, lako se može desiti da se sistem više usporava. Nisi naveo koji sistem koristiš.
Na GNU operativnom sistemu (
http://www.gnu.org), sa jezgrom Linux, na našim kompjuterima u grupi, koristimo LUKS za enkripciju svih datoteka koje su osjetljive:
https://en.wikipedia.org/wiki/LUKS i isto tako na backup diskovima. To je sistem da kad uđem u kompjuter, da mogu da sa šifrom uspostavim da mi se sve datoteke otvore i da mogu normalno da se koriste. Ako se kompjuter ugasi, niko drugi ne bi mogao da ga pokrene ili da čita datoteke.
Za datoteke koje se razmjenjuju putem emaila ili koje se mogu staviti na javne servise, može se koristiti Gnupg software:
https://gnupg.org/download/index.html i to na takav način:
- ako su datoteke namijenjene isključivo tebi, ili tvojoj organizaciji, pa ih želiš negdje čuvati pojedinačno šifrovane, zajedno sa onim otvorenim datotekama, onda šifriraš prema sebi, koristiš svoj vlastiti javni ključ,
- ako su datoteke namijenjene drugoj osobi, onda tražiš od te druge osobe javni ključ, pa mu sa njegovim javnim ključem šifriraš datoteke i pošalješ, samo ih on može dešifrovati.
- postoji i mogućnost da koristiš lozinku, šifru, bez javnih i tajnih ključeva.
Ključ kod GnuPG slobodnog softvera, može biti veličine 4096.
Softver je izdan pod GNU GPL licencom za slobodan softver:
https://www.gnu.org/licenses/gpl-3.0.html što znači da možeš da ga koristiš kako želiš, da možeš da ga promijeniš, učiš, studiraš, mijenjaš, da možeš da ga dijeliš, prodaješ, da ga možeš promijenjenog davati drugima i dijeliti ili prodavati, naravno, samo ako ista prava ne uskraćuješ drugima.
Postoji i ecryptfs sistem datoteka koji se zasniva na sličnom principu i može biti ugrađen u Linux kernel.