Recimo pocinje vestima nasih tv kuca pricom o veteranima ratova 90tih, njihovim problemima, psihickim, fizickim, novcanim, problemima sa zaposljavanjem. Pricom o njihovom politickom delovanju, pricom o njihovom nezadovoljstvu tretmanom u drustvu. Prici o vijetnamskom i zalivskom sindromu. U dnevniku je izvestaj o susretu premijera i predsednika sa predstavnikom udruzenja veterana rata 90tih. Susret patrijaha sa veteranima. Zatim vecernja emisija u kojoj ucestvuje ministar za veterane rata u vladi Srbije, razgovara se o problemima vetrana, nabavci invalidskih pomagala i proteza, o posttraumatskom stresu. Na ulici vidite bilbord na kome se obavestava da drzava daje posebno povoljne kredite ucesnicima ratova. U novinama je neizbezna neka tema vezana za veterane. Tu je i broj telefona raznih udruznja vet. i psiholoskog savetovalistva. Itd.
I tako svaki dan :)
Jasno, scenario je potpuno nerealan ili nadrealan. Ali ako "ucesnici ratova, veterani", zamenite sa "branitelji" prica postaje apsolutno stvarna. Uzeo sam primer Hrvatske i njenih "branitelja", ovaj keyword ce se pomenuti beskonacan broj puta dnevno u medijima i javnom zivotu u kontekstu price slicne onoj sa pocetka.
Zasto sam pokrenuo ovu temu ?
Blizak medijski kontakt sa komsijama je svima stavio do znanja da postoje ljudi koji su ucenici ratova 90tih, da ti ljudi imaju relane, velike i specificne probleme, potrebu da ih rese i da im neko pomogne u tome. Da se u tim drzavama svakodnevo raspravlja o problemima tih ljudi. Da u tim drzavama postoji ceo sistem na nivou drzave cije je cilj da zbrinjava resavanje problema veterana rata. Postoji sistem koji zbrinjava njihove porodice i bavi se problemima u porodicama branitelja. Saznali smo da ti ljudi nisu marginalizovani, vec upravo suprotno, cak i preeksponirani. Svakodnevno smo svedoci javnih rasprava o problemima veterana, njihovom politickom delovanju itd. Ako u Hrvatskoj ima registrovanih 500.000 veterana rata, tzv. "branitelja", gde su onda "agresori", gde su ljudi sa druge strane nisana, gde je nestala njihova prica ???
Politika je tesko izbezna, ali ovo nije politicka tema. Ovo je tema o ljudima i nemaru, veteranima ratova '90tih koji zive u Srbiji. Tih ljudi verovatno ima vise nego njihovih kolega u Hrvatskoj, Federaciji, Kosovu, ti ljudi bar statisticki imaju vise ratnih dana, problemi tih ljudi nisu nista manji od problema njihovih kolega, relano, mozda su i veci. O tim ljudima i njihovim problemima se cuti, to su nase komsije, rodjaci, clanovi porodice !
Prinudjen da se sakrijem od kise stao sam ispod drveta, tu u kraju. Desilo se daj ispod istog drveta bio i jedan komsija, od drugarice cale. Znamo ga kao cudaka, ima neke lude tikove, povucen lik, znamo da je hteo da se ubije, ali tih 40tak min koje smo proveli ispod drveta, isprva cekajuci da stane kisa, su bili jaki. Ne znam zasto, jer nikada nisam pricao sa covekom, pricao mi je o ratnim danima u Hrvatskoj, mobiliziciji, zasto pokusava da netrepce, u detalje o nekim dogadjajima o kojima kaze da pre nije pricao itd. Jeziva prica, ja necu da je pricam. Koje sam fleshove imao iz onih starih americkih filmova posle vijetnama, sa ludim veteranima i njihovim tripovima. Sve u svemu ispod tog drveta sam izasao siguran da je covek tesko fizicki oboleo i psihicki se raspada, a niko ga ne kontrolise, niti ima kome da se obrati.
Koliko je takvih, sa slicnim problemima? Ajd da racunamo bar pola miliona (od toga u mojoj zgradi 5-6). 500.000 sinova, oceva, 500.000 porodica, milioni ljudi, celo drustvo pogodjeno problemom koji se zataskava, koji se ne resava, o kome se cuti. Nenormalno.
p.s. stacu ovde, malo sam se umorio od pisanja, malo se brinem gde ce zavrsiti ova rasprava, i ne zamerite mi mnogo sto sam ovo i ovde pisao (pomalo slucajno), vec sam sebi zameram :)