Citat:
ton_majstor: Ne, za filantropiju mora da se ima MNOGO para, to nije za nas alave ili željne svega...
Ne bih rekao. Evo, jednom prilikom kad sam imao naj manje para naisao sam pored gradilista i video radnika kome je pala neka greda na ruku. Zastao sam i cuo razgovor da nema zdravstvenu knjizicu a ni para da kupi zavoje. Dao sam mu polovinu svog novca da kupi zavoje i lekove ne obracajuci paznju na to sto mi govori ulicu, broj i datum kad prima platu kako bih dosao da mi vrati dug.
Da ne bude da ja reklamiram neke svoje eticke vrednosti, daleko sam ja od toga, ispricacu vam i drugaciju pricu... Trebao ja da budem kum na svadbi a auto mi vec prilicno zapusten, dosta toga treba da se sredjuje, znas kako je, ne moze kum da se pojavi sa nekom krsinom... a sa druge strane znas kako je, prsten 50 EUR-a, poklon 150 EUR-a, muzika 200 EUR-a, odelo 200 EUR-a, ne znam ni ja sta sve jos, ali cela ustedjevina je morala da se odvoji za to. I, tako pitam ja jednog coveka kog drugi put u zivotu vidim da li moze da mi ustupi radionicu na dan-dva kako bih dosao i izmenjao sam sta treba od delova, racunam da castim njega 20 EUR-a, jer je toliko toga trebalo da se menja da majstor ispod 150 EUR-a ne bi hteo da razgovara. I, nista, kaze covek nema problema, ali pare nece da uzme, kaze ti si moj prijatelj, nema sanse da ti naplatim koriscenje radionice. Cuj, prijatelj, drugi put ga vidim u zivotu... I, dobro, ajde, malo meni glupo sto on nece pare, ali, svadba za dva dana, nema vremena da se ja sad predomisljam. Ali, kad sam doterao auto, eto njega u radnom odelu, i njegovog oca i jos 5 komsija, sve ih prvi put vidim... Sredili mi sve sto se tice mehanike, pripremili za farbanje sta je trebalo, prefarbali, oprali, voskirali, izglancali, sad ja hocu ove ostale da castim po 10 EUR-a - ma kakvi, kazu "ti si nas prijatelj i nema sanse da ti uzmemo pare". Jedva sam ih ubedio da platim cevape za sve prisutne.
Ima jos jedan poznatiji primer. Majke ciji su sinovi u vojsci imaju narociti izrazenu potrebu da daruju vojnicima hranu i ostale potrebne sitnice, narocito za vreme rata. Ni jedna od tih majki ne ocekuje da bas majka od tog vojnika to isto uradi prema njenom sinu, ali nada se da ce uraditi neka druga. Znaci, sve se vraca u nekom obliku, ne od ljudi kojima ucinis, vec od nekih tamo totalno desetih. Zato nikad kad nekom ucinim neku uslugu ne ocekujem da mi bas on uzvrati kad mi pomoc bude potrebna.
Samo ti sinko (administratore) radi svoj posao.