Citat:
Jos jedna, po meni mozda najbitnija stvar, diploma fakulteta mozda ne pokazuje nivo znanja ili inteligenciju, ali definitivno pokazuje upornost, volju i zelju da se nesto novo nauci i stvari privedu kraju
Mislim da je ovo najtacnija od svih izrecenih stvari. Kao sto teretana ni besomucni treninzi ne mogu napraviti Michael Jordan-a
ali mogu puno pomoci svima drugima, tako i fakultet predstavlja okruzenje u kojem se covek koncentrise u svakom pogledu
(mentalno, voljno, emotivno) na odredjenu oblast znanja. Fakultet (bi trebalo da) pruza i pravo okruzenje i intelektualnu klimu
u kojoj se formira necija profesionalna licnost.
Sto se inteligencije tice, ja imam neki utisak da pazljivo odabrano gradivo i posveceni profesori (na tehnickim naukama pre svega)
mogu itekako da coveku na neki nacin 'oslobode' inteligenciju, da osoba razmislja sigurnije, otresitije, fleksibilnije, lakse i brze i da
u krajnjog liniji lakse dolazi do saznanja. Cesto je, medjutim, slucaj da tupadzije za katedrom mogu da potpuno ogade citavu jednu
disciplinu.
Da li je fakultet potreban ?
To nije jedino mesto i jedino okruzenje u kojem se sticu znanja i profesionalni kvaliteti. Bill Gates, Steve Jobs, jedan tip koji mi je
bio jedno vreme sef u Philipsu, samo su primeri da fakultet nije preko potreban ukoliko covek u sebi nosi istrazivacki duh, ogromnu radnu
disciplinu, posvecenost, ako ozbiljno shvata sebe u nekoj delatnosti, i iznad svega ako oko sebe ima okruzenje u kojem moze da
postigne kvalitet. (I naravno, ako je jednostavno za nesto rodjen pa sve lako razume).
Zapravo, pravo bavljenje profesijom podrazumeva to isto i bez fakulteta. U kompetitivnim sredinama gde se non-stop pomeraju granice
novih znanja, ako covek ne radi sam na sebi, zavrsen fakultet mu na kraju ispada nebitan.
Za tehnicke discipline, cesto puta se pokazalo da ljudi sa intenzivnim matematickim background-om (matematicka gimnazija, naprimer)
ili lako pregaze fakultet, ili potpuno mogu bez njega. Za sve ostale naucne discipline (medicina, farmacije, biologija, tehnologija, ...)
fakultet je neizbezno pravi korak.
Citat:
Da li mislite da ste izgubili vreme?
Nije bilo uzaludno studirati, ali cvrsto verujem da kad bih iz ove koze bio profesor mladom milanchetu (ili da sam imao nekog starijeg u toj
oblasti da me pouci onako kako ja umem druge) da bi kompletne studije mogle komotno da traju gotovo upola krace. U vreme dok sam
drzao privatne casove elektronike (negde polovinom osamdesetih), uspeo sam da coveka od nule do polozenog ispita kod strasnog Caje
spremim za dva meseca (tri puta nedeljno po dva sata).
Citat:
Da mozete da vratite vreme da li biste se posvetili fax-u(ucenju uglavnom nebitnih stvari) ili necem drugom?
Na ETF-u mog vremena nije bilo strasno sto se uci nesto 'nebitno'. Zapravo, nista nije bas nebitno - sve sto si umom prosao, pre ili kasnije
za nesto ustreba. Problem je vise bio sto je fakultet mog vremena bio neka vrsta maltretane - postojao je odredjen broj profesora koji
su kriminalno predavali, dosadno, nekvalitetno, i cesto zastarelo gradivo ali bi sve to nadoknadili davajuci ispitne rokove kojima je cilj bio ne
da te ispitaju sta znas, nego da te nadmudre na sitnicu i na neki nacin naprave majmunom. Posto je i onda Balkan bio sredina sa prilicno limitiranim
profesionalnim izborima, oni koji su zaseli na neke obrazovne pozicije se cesto namerno nisu trudili da mladjima prenesu prava znanja.
Kako se primicalo kraju studija, toga je bilo sve manje i manje. Kad sam video kako to funkcionise u USA, bilo mi je doslo da placem - koliko su
udzbenici bolji, savremeniji, koliko su profesori zabavniji, pristupacniji, elasticniji duhom, i koliko se ispiti lakse polazu posle dobro i posteno
odradjenog semestra.
Sto se postdiplomskih studija tice (USA), stvari su obrnute - ne samo da nisam nista radio uzaludno, nego mi je cesto zao sto nisam ostao jos
jednu godinu vise, da odslusam i polozim jos par predmeta iz tema koje sada godinama polako dostizem uz svakodnevne radne obaveze.
Naravoucenije: ako mozes da priustis sebi studije, obavezno to i uradi. Medjutim, drzi se poslovice: "Ili nauci zanat, il' ne mrci dupe". Najgore
je biti na pola - izgubiti vreme a ne steci znanje.