Sve u svemu moram da priznam da je to dobro, jer sam se posle svake "situacije" suocavala sa mojim unutrasnjim *ja*... i uhvatim sebe da sve cesce analiziram svoje postupke i stavove...
Da nisam bila uporna da pobedim samu sebe i prihvatim stvari kakve jesu, ko zna sta bi bilo...
Ipak, najteze stvari u zivotu su ipak izgubiti nekog bliskog...
kad pobedis tu nocnu moru i pomiris se sa tim da te osobe vise nema, da si puno toga propustio da mu kazes..., to je...uf !
Lazem...
Prihvatila sam cinjenicu, ali se nisam bas pomirila sa tim !!!
volim.....