milanche San Francisco
Član broj: 2447 Poruke: 1200 *.hsd1.ca.comcast.net.
|
Iz prve ruke, srecom, ne znam.
San Francisco ima zesci problem sa homeless-ima. Zaista ih ima svugde, i verovatno je ultra liberalna klima u gradskoj
politici doprinela da se jate bas ovde, iako je klima daleko bolja u recimo San Dijegu (temperatura vode okeana takva da
mozes da se kupas). Temperature zimi u SF-u nisu bas da mozes da spavas napolju.
Vrlo cesto se teme vezane za ovu problematiku srecu na lokalnim TV stanicama, raznim legalnim raspravama koje se mogu
videti na lokalnim pandanima C-Span kanala (koji inace donosi congressional hearings i slicno). U tim TV reportazama se
mogu videti shelteri iznutra - koliko mi se cini gotovo ni malo se ne razlikuju iznutra od kasarni JNA u kojima sam boravio.
Vojnicki kreveti (uglavnom nisu na sprat) i nesto nalik na kasete. Hrana tipa kuvani kupus, pasulj, variva je izuzetno jeftina,
i lako ju je napraviti. Imaju nekakav kucni red, evidenciju o ziteljima, administrativnu vezu sa social security office-om i
usluzni telefon.
Mislim da sheltere odrzavaju uglavnom humani ljudi, jer obican Amer je nadprosecno human covek, mnogo skloniji da pritrci u pomoc
nego da bude cinik i posmatra sa strane. Ako se uhvati da nesto tako radi, sigurno je da nece podkradati ustanovu niti maltretirati
nevoljnike.
Ko boravi u shelter-ima ?
Postoji dve kategorije ljudi:
1) sezonski nevoljnici, poput tog inzenjera koji je jednostavno pukao sa poslom i investicijama u kucu koje su zavisile od plate,
a pritom nije mogao zbog dobrog obrazovanja i izglednog radnog iskustva da se kvalifikuje za welfare.
2) ljudi sa bas samog drustvenog dna koji su nasli za shodno da se tu sklone sa ulice.
Zasto bas te dve prilicno udaljene kategorije ljudi ?
Ne treba zaboraviti da su shelter-i zapravo bas ona krajnja instanca socijalne podrske, a da ima bas dosta nivoa pomoci pre toga.
Recimo, znam za nekoliko nasih ljudi koji su krajem devedesetih izbegli iz Bosne. Iz raznih razloga, neki od njih jednostavno nisu
uspeli da se ikako snadju - ima tu jedva pismenih starijih ljudi, bivsih rudara iz Kaknja, samaca u godinama i sa zanimanjima koja se bas
nikako ne mogu udomiti u USA (napr: bivsi nastavnik marksizma, 55 godina star, dojadio sam sebi posle rata koji mu je uzeo sve).
Takodje, odlicno poznajem i jednu porodicu (zapravo porodice dveju rodjenih sestara sa decom i muzevima) koja je u roku od godinu
dana izgubila troje od petoro odraslih glava od teskih bolesti usled post-war trauma (rak - srcani udar - slom imuniteta i zelje za zivotom
usled zalosti nad izgubljenim srodnicima). Preostali clanovi porodice primaju tzv. welfare koji im je dovoljan da plate stancic osrednje
velicine u neuglednoj periferiji San Franciska. Osim par mladjih dovoljno jakih da se otrgnu od teske tuge koji su nasli posao, ostali
zive mahom sesilne zivote nalik onome sto sam opisao - zivi se, ali ni sadasnjost ni buducnost ne izgledaju narocito.
Osim njih, znam i jednog postarijeg Amera, bivseg jazz basistu iz pedesetih koji je kod nas u crkvu dolazio nedeljom da peva u horu. Kako
sam priznaje, ima tesko iskustvo sa drogom koja ga je skoro potpuno onesposobila za sve osim za potpuno blagi penzionerski zivot - zivi u
skromnoj sobi u samackom hotelu.
Svako ko je ostao normalan bar donekle, moze da zivi neki jako skroman zivot bez ikakvog talasanja, i da uziva u suncu i nebu
i sto je jos ziv i da ima nekakav krov nad glavom.
Velika vecina ostalih izbeglica iz Bosne se prihvatila majstorskih poslova - keramicke plocice, parket, odrzavanje vrtova (landscaping), i
posle nekih 5-10 godina svi zive vrlo kvalitetno (deca idu u skole, svi voze dobra kola, kupili kuce).
Znajuci sve to, ziveti kao homeless na duze vreme je siguran znak tezih poremecaja.
|