Zasto da brines o necijem placanju poreza, kad se ne tice tvog prihoda? Koja svrha?
Kakve uslove mu je Srbija ponudila? Po obicaju, kao sto je njegova mama i sama rekla, sve je fino kad postigne odredjen uspjeh i neko od funkcionera trci da se slika sa njim; a ti isti nisu dali ni boba dok se razvijao. Poznata prica. Ne samo u sportu, nego i u muzici, nauci itd. Izvol’te:
Nije pitanje poreza, nego pitanje normalnosti i razvijanja u onome u cemu si dobar, a da nisi opterecen politickim glupostima, strajkovima, problemima sa postom, dostavljanjem obicnih informacija, problemima na carini, neredovnim letovima – sto stvari. Ako si raspolozen, mogu da nastavim.
Mislim da je Australian Institute of Sport (AIS) zaista dobar primjer:
http://www.ais.org.au/
Eto, sta mislis zasto sportisti napustaju svoje zemlje, i dolaze u AU?
Procitaj web stranicu (blesavo bi bilo pokusati i praviti teze od tolike hrpe materijala), ali recimo da je ovo sto se pitas moguce.
Srbovanje? Hm...valjda njegov sportski uspjeh? :) Uspio je, bio ili ne bio Srbin; i nije duzan da nosi tu majicu, a opet zeli. Meni se cini da to nesto drugo kaze.
Ako je tako lako kao sto kazes, vjerujem da su tvoji roditelji mogli da te finansijski podrze u svakom smislu da si odlucio da se bavis tenisom u profesionalnom smislu. Niko ti nije branio da nastavis da si htio/mogao/stagod. Stvar je u tome sto svako ne moze/ne zeli/iz raznoraznih okolnosti ne nastavi, i ne istraje svako. Ako nakon dosta godina mukotrpnog rada neko odluci i obuce dres zemlje u kojoj je rodjen, i na takvom mjestu odluci da ga nosi, kao krunu svog uspjeha, zasto to gledati kao nesto ‘na prazno’; kad je evidentno da svi ti sati u njegovom slucaju nisu otisli u prazno – nego su ga negdje odveli? Sta to ima toliko lose da neko uspije?
Mashio si poentu. Sve i jedan taj sportista, kao i sve i jedan covjek pocinje od neceg. Nekad od nule, nekad od minusa; ali ako godinama postizes odredjene rezultate i treba ti pomoc, izuzetno je mala investicija za drzavu da potrosi par hiljada na osobu sa talentom, jer racunica je da ce osoba htjeti tu da ostane i da se razvija, i vremenom moze da privuce slicne osobe sa takvim talentom, sto privlaci ulaganje sa necije druge strane, stvari krenu da se desavaju, nove generacije dolaze; ako se usmjeri na pravi nacin, bude dobra finansijska korist svima – sve je ovo nabacano, ali mislim da mozes da razumijes. I na kraju svi ti ljudi opet placaju porez toj drzavi. :) Znaci nema niko da ostane nekom duzan, ne brini se.
Neces vjerovati, ali ima dosta uspjesnih ljudi koji se stide da su rodjeni na brdovitom Balkanu. Kao sto ton_majstor kaze:
Prije par mjeseci, imala sam priliku da sretnem Novaka, i ne, nije bilo da se uzimaju fotke i sl. nebuloze. Ima ko ce. Igrao je turnir, dosao je da se malo odmori, i nakon par minuta razgovora, ostavio je utisak da je sasvim down to earth. Nije bilo naduvanosti, vjestackih gluposti, nego covjek prica normalno o svom poslu, kao sto ti pricas o svom. Znaci, ti pricas o kocki, on prica o tenisu, planovima za buducnost, sta sada ima da uradi itd. Znaci sasvim normalna prica, i sasvim pozitivna osoba. Nema zasto da se duva, kad zna da je doslo radom, a ne duvanjem balona (mada ok, i duvanje balona je rad). Zato mu i dolazi normalno, i ne vidim razlog za pljucu. Njegov uspjeh ne moze ni u kom slucaju baciti sijenku na tvoj, a svakako da nije neophodno igrati tenis da mozes da prepoznas kad je neko dobar u onom sto radi. Ne znam da li je ponos prava rijec, ali svakako mi bude toplo oko srca kad cujem da je neko uspio, a pogotovo kad dolazi sa poznate tacke na globusu, brdovitog Balkana.
@Marko_L,
Slazem se. Samo nije lako nositi je - i na koji nacin. :) Bitna razlika.
Isto kao i haljina – jedna haljina, sto djevojaka/zena – ne stoji svakoj isto, i ne zna svaka da je nosi, i u odgovarajucoj prilici, zar ne?