Kampanja: Nisam lutalica, ja sam napušten
Pretpostavlja se da je socijalna veza između psa i čoveka uspostavljena pre oko 12.000 godina na evroazijskom području.
Ipak, danas veliki broj ljubimaca dočeka smrt van doma, jer njihovi vlasnici ili nisu više u mogućnosti da brinu o njima ili nisu finansijski dobrostojeći da plate lečenje i eutanaziju bolesnih i starih ljubimaca. Takođe i potomstvo ljubimaca brzo završava na ulici. Time se narušava dobrobit, fizički, zdravstveni i mentalni status napuštenih pasa, lična sigurnost i zdravstveni status i sigurnost opšte društvene zajednice.
Širom naše zemlje, od Subotice do Kosovske Mitrovice, kako u ruralnim tako i u urbanim sredinama postoji veoma izražen problem pasa i mačaka lutalica. Uobičajne su slike da napušteni psi slobodno tumaraju ulicama u potrazi za hranom, vrlo često izuzetno lošeg zdravstvenog stanja. S druge strane mnoge zemlje (Nemačka, Velika Britanija i dr.) nemaju ovakve probleme. Nameće se pitanje zašto je to tako – da li je u pitanju obrazovanje, tradicija ili nešto treće. Lutalice, pored zdravstvenog, higijenskog, ekološkog i estetskog problema predstavljaju jednako i socijalni problem.
Bez obzira da li ih sažaljevate i saosećate sa njima ili ih se plašite, svejedno da li ste član društva za zaštitu životinja, radite u opštinskoj upravi ili komunalnom preduzeću, kada su lutalice u pitanju, svi mi zajedno imamo isti cilj – njihov nestanak sa ulica i zaboravljanje termina “napuštena “ i “odbačena “ životinja.
Ono što je zajedničko svim zemljama sa izraženim problemom pasa lutalica jeste da se milioni ovih životinja ubiju svake godine iz jednostavnog razloga – IMA IH PREVIŠE! Međutim, očigledno da nije dovoljno životinja uklonjeno čim ih i dalje ima previše!?
Jasno je da ubijanje NE DAJE rezultate! Ubijanje trajno NE smanjuje ukupan broj pasa i mačaka u jednom kraju. Ubijanje NE smanjuje problem sa bolestima, a sem toga, UBIJANJE JE SKUPO!
Kampanja: Nisam lutalica, ja sam napušten bavi se problemom odnosa javnosti prema napuštenim životinjama, kao i popularizacijom sterilizacije kao ključne mere za kontrolu populacije pasa i mačaka lutalica i udomljavanja napuštenih životinja
Kako bi ukazala da se ogroman problem životinja lutalica, koji postoji u našoj zemlji, može rešiti pod uslovom da se primene odgovarajuće metode efikasne i humane kontrole, ORCA je, na osnovu svog višegodišnjeg iskustva, kao i preporuka WHO (Svetska zdravstvena organizacija) i WSPA (Svetko društvo za zaštitu životinja), sastavila preporuke za izradu programa kontrole populacije pasa i mačaka lutalica.
Neprepoznavanje odgovornog vlasništva kao važne društvene vrednosti dovelo je do raskida socijalne veze između čoveka i ljubimaca – pasa i mačaka, i nastanka posebne kategorije ovih životinja - lutalica. Za ove životinje vezuju se različiti zdravstveni, higijenski i ekološki problemi.
U našoj zemlji se problemu pasa i mačaka lutalica godinama pristupa na neadekvatan način. Kao posledica loše zakonske regulative, problem se najčešće ignoriše ili se sprovode mere koje se svode na ubijanje životinja. Te mere ogledaju se u hvatanju lutalica preko službe za njihovo hvatanje i uništavanje (u nekim gradovima), ali i odstrelom od strane lovaca (u ruralnim sredinama) odnosno trovanjem (u manjim gradovima).
Ovakve metode su neprihvatljive iz niza razloga:
Nisu humane! Prouzrokuju sporu smrt praćenu agonijom!
Promovišu nehumanost kao društvenu normu i negativno deluju na razvijanje moralnih vrednosti u društvu!
Dovode u opasnost živote ljudi, posebno dece!
Produbljuju sukobe između društvenih grupa - onih koji brinu o životinjama i onih koji ne brinu! Stvaraju napetu atmosferu među stanovnicima zgrada, blokova, naselja.
Skupe su! Dugoročno gledano, nisu isplative u poređenju sa pažljivo kreiranim programom kontrole populacije lutalica.
Nisu efikasne! U dugom nizu godina, pa do danas, nisu rešile problem lutalica ni u jednoj opštini Republike Srbije! Problem napuštenih životinja postaje sve veći!
ORCA STAVOVI:
Smatramo da je za uspešno rešavanje problema pasa i mačaka lutalica u Republici Srbiji neophodno izraditi humane i efikasne programe kontrole njihove populacije, pridržavajući se preporuka Svetskog društva za zaštitu životinja - WSPA, i Svetske zdravstvene organizacije - WHO! Njihove najznačajnije preporuke su:
• donošenje odgovarajućih zakonskih odredbi
• registracija vlasnika
• registracija i identifikacija ljubimaca
• kontrola odgajivača i prodavaca životinja
• kaznene mere za napuštanje ljubimca
• sistematska sterilizacija ljubimaca (ženki i mužjaka)
• sistematska vakcinacija ljubimaca
• edukacija vlasnika ljubimaca i stanovništva
• kontrola i redukcija potencijalnih izvora hrane za lutalice (otpadi, deponije)
Cilj efikasnog i humanog programa kontrole populacije pasa i mačaka lutalica > svesti na minimum negativne posledice od njihovog prisustva na ulici > držati populaciju na nivou pri kom nema potrebe za ubijanjem zdravih i druželjubivih životinja!!!
IZVOR ORKA