// SAVET: svi koji bi da se bave propagiranjem služenja vojske (ili u stvari, propagiranjem bilo čega drugog), najbolje da odmah probaju na nekom drugom sajtu..
Nisam ulazio u onu temu o civilnom sluzenju jer sam vojsku odavno odsluzio, ali me je ova prva recenica naterala da otvorim ovu temu jer su predpostavljam sve stare zakljucane.
1. ko je odlucio sta je dozvoljeno a sta nije diskutovati u temi?
2. zasto se vecina tema u kojima se diskutuje o regularnom sluzenju zakljucavaju a ova u kojoj je zabranjeno pricati o tome ne zakljucava?
3. ako se sugerise da AKO neko propagira redovno sluzenje vojske promeni forum, zasto se onda ova tema ne nazove pravim imenom - PROPAGANDOM civilnog sluzenja vojnog roka?
Da i ja dam napomenu, postalo je moderno davati napomene na pocetku tema:
ZABRANJENO je diskutovati u ovoj temi da li treba sluziti vojsku civilno, i sve vezano za "TO" nazovi sluzenje. NARAVNO da NE TREBA sluziti vojsku civilno. To je nemoralno.
Moderatori, molim prilepite ovu temu kao i "onu" drugu, da ljudi imaju izbora. Ili propagirate da izbor ne postoji?
Kad sam postavio kljucna pitanja, da ja nesto kazem. Srbin sam, a i da nisam zivim u Srbiji, u zemlji koju dozivljavam kao svoju i jedinu, I to je lep osecaj. Zasto? Jer se nisam slucajno rodio ovde. Moji nisu chergari pa da se setaju sa jedne livade na drugu da im se ne zna ni poreklo ni nista. Znam ko sam i sta sam, proucavao sam svoje porodicno stablo i dogurao sam do 19 veka, necu da kazem do koje godine, nije ni bitno. Znaci, ovde sam duze vreme. Nisam bogat, i da su moji imali nesto, do posle ww2 je bilo oduzeto, kao i svima. Ne mrzim ni komuniste, niti socijaliste, ali ih ni preterano ne volim, kao ni ostale. Mislim da je ova zemlja bila ovo sto jeste zbog nacina na koji su se njeni "gradjani" odnosili prema njoj. Postujem svoga pradedu koji je ostavio kosti u Plavoj grobnici, tako sam ucen i tako cu da ucim i svoju decu. Nemam ama bas nijednog razloga da se stidim niti jednog delica nase istorije, cak stavise ponosan sam jer smo uvek bili prkosan narod koji se u istoriji uvek tako pamti, u prvim redovima za istinu i pravdu, nikad osvajacki. Moj deda je takodje sluzio vojsku i to onu kraljevu izmedju dva svetska rata. I moj otac (pokojni) je bio oficir, i sluzio je i casno i posteno. I ja sam sluzio vojsku regularno (ne, nije mi otac namestio da ladim yaja, rmbachio sam u Inzenjeriji van Beograda, podjednako kao i svi iz moje jedinice, niti sam bio chata, niti kurir komandanta, redovno sam bio na strazi, pozarstvu i sve ostalo). Nije mi bilo lako u vojsci, kao i vecini koja zivi u gradu i nije navikla na tezak i mukotrpan rad. Ali, izdrzao sam. Da li sam nesto naucio u vojsci? Da. Mnogo. Ceo zivot do tada mislite da znate nesto o necemu. A onda vas bace u vojsku. Ja kao neko ko je do tada gledao oficira stalno u kuci sam mislio da znam sve o vojsci. Kako sam se samo varao. Nisam imao pojma. Odlazak u jedinicu do prve noci nisam ni shvatao sta mi se desava, u fazonu bice sve u redu. Kad je osvanulo prvo jutro, shvatio sam da nema cile mile, nego na noge lagane. Prvi osecaj je grozan. Takvih je i prvih nedelju dana, dozivljavas vojsku kao zatvor, hoces da bezis, imas psihicke probleme. A onda se stvari smire. Shvatis gde i sta si, i to prihvatis. Prilagodis se. Covek je veoma cudna zivotinja, zna da se prilagodjava. Stepenom prilagodjenosti se meri i stepen inteligencije, tj. sposobnost snalazenja u novim situacijama predstavlja inteligenciju. Vojska prolazi. Odbrojavas dane, hteo ne hteo, drugi ih broje za tebe. Fino, zanimacija. Izlazis iz vojske, imas osecaj da si nesto dao/vratio svoj drzavi, naucio si nesto, obucen si, osecas se delom istorije koja obelezava ovaj narod. A onda:
na scenu stupaju oni koji na sve moguce nacine hoce da propagiraju lazan izbor, ubedjuju ljude na prigovor savesti. Ako i postoje ljudi koji stvarno ne mogu da idu u vojsku, oni se mere decimalama u promilima. Ostali treba da idu. Najjaci su mi oni likovi koji se jave za civilno sluzenje a posle zavrsetka traze dozvolu za pistolj. Zbog takvih je ova zemlja u ovakvom stanju u kakvom je. Nemoralna do blata. Sa jedne strane se traze sve beneficije a sa druge stane se ne ispunjavaju obaveze. Nisam ja izmislio sluzenje vojske. To je cela nauka, ljudi zavrsavaju vojne fakultete baveci se tom tematikom. A opet drugi su placeni (ne znam ko ovde i koliko) da propagira unistavanje institucija, a jedne od nje ovde pricamo, vojske. O drugima u drugim temama. Civilno sluzenje je uvezen termin sa zapada koji propagiraju zemlje koje imaju najjaci sistem sluzenja vojske. Da li je to paradoks? Naravno da nije, sto si manji, manje ti treba vojska? A? Jel' to zvuci normalno i logicno? Jake zemlje, em su jace em im ostaje vojska, a nama dokazano slabijima se ukida pravo na istu. Profesionalizacija? My ass. Drugi naziv za asimilaciju vojske. Ne kazem ja da mi treba da imamo vojsku jer treba da ratujemo, ali ako je ne budemo imali, necemo imati ni sta da branimo. Evo, vec 3-4 generacije 'sluzi' vojku civilno. Pa 99 % njih nije ni video V od vojske. Sluze kao postari (inace ovo sam skoro provalio, nisam ni znao, kad sam poslao jedan preporucen paket pa mi se vratio, debili klinci, valjda im bilo dosadno ili ih mrzelo da nose pakete pa napisali da je odbijen paket. Ej!!! Jos jedan nemoralan primer. A sluzenje kao obezbedjenje u pozoristu? Dolaze svaki 3. dan "na posao" i jos se zale. Pa ja sam radio SVAKI dan dok sam bio u vojsci i jos nisam mogao da spavam u svom mekanom krevetu nego sam spavao na 3 "kocke" a noge mi virile kroz krevet. I imaju svo vojno zdravstveno, pa traze da im se pisu izmisljene dijagnoze samo da ne dolaze i na ovako lagan "posao". Ako se nesto i desi ovoj zemlji, oni ce u divizijama da izmarsiraju iz ove zemlje. Ponasaju se kao virus, opustose teritoriju, pa se presele na novu. I to se sve smatra normalnim.
E pa, nije normalno, niti ce ikada biti. Oni koji su sluzili vojsku civilno ce samo imati lazan osecaj da su sluzili vojsku. Pa kad je "zavrse" moci ce da se presele iz ove sobe Mad zone u onu drugu temu "Vodic za emigraciju" i da jednom za svagda napuste ovu rusevinu od zemlje, koje se i ovako stide.
A ostali koji su jos neodlucni i koji imaju jos trunke savesti neka se sete velikih reci jednog od najvecih Amerikanaca i svetskog velikana svih vremena John F. Kennedy-a:
Ask not what your country can do for you - ask what you can do for your country?
Da se svi zapitaju i urade nesto po ovom pitanju, mi ne bi ni bili u ovome gde smo sad.