Ja samo pokusavam da ne napisem roman o svom psu, i iskustvima, a da se drzim teme. Jednostavno nakon par meseci je sasvim druga prica, od one "od pre" psa, za godinu ipo, treca(pas u pubertetu..)
..i slede price i pricice, kako pas raste.
Pas mora da se neguje, i da se izvodi svaki dan, da ne pojacavam slova ,svaki dan, nema bolovanja, nema "izostanaka"...pa ko ima "takvog" vremena, godinama....bez "greske", kao za "heroja rada"...
Manijacenje oko CAC je kao i svako drugo manijacenje, ili neko napravi biznis, ali setkanje po bliskim izlozbama (a ima ih 60-ak godisnje), pa se zalome "tu odma' blizu", jednostavno povuku coveka, kuckari se poznaju po psu, posle se saznaju imena ljudi, pola njih me zna kao Alenovog gazdu, a ne po imenu...povuce to coveka, i za par godina, shvatis da si bio i na "druzenju" i po izlozbama jedno bar pet puta, sa ponekom nagradom, tek da te "podbodu".
I to sve "opusteno", uz pricu, bez manijacenja, pudranja i friziranja kera..
Poz
A volja treba da je jaka, za pocetak, a kasnije dugotrajna...
Mada mi savet vise lici na onaj" "Sto se ne ozenis, zasto tebi da bude dobro"...