- sazrevanje
- druzenje
- deljenje mesnog nareska na pet delova
- spavanje nas petnaest u tamicu na pesteru na minus petnaest
- zaspis na strazi i uhvati te komandir
- cuvanje sex cluba ispod jastuka
- preskakanje ograde da kupimo hleb i burek jer smo bili gladni
- sluzenje 7 dana pritvora zbog toga
- dobacivanje devojkama preko ograde i njihov osmeh
- cepanje drva i lozenje bubnjare oko koje se gura nas dvadeset i price koje uz to idu
sve u svemu neponovljivo zivotno iskustvo
Pored svega navedenog mogu samo "sazrevanje" da protumacim kao pozitivnu stvar, sve ostalo su neki dogadjaji koje bi ja verovatno mogao da prepricam sa svoje srednjoskolske ekskurzije, isti nivo "iskustva". Takodjer verujem da studentski dani, pogotovo za nekog ko se preselio radi studija izgledaju isto toliko "pozitivno" i nezaboravno. Stvarno ne znam sta je tu tacno pozitivno iskustvo sem tog sazrevanja, lepo bi bilo da objasnis na koji nacin si sazreo.
Realno ljude koje sam sretao kroz zivot a bili su odusevljeni vojskom na slican nacin su bili uglavnom ljudi sa sela ili zabacenih krajeva zemlje(bez namere da uvredim nekoga) kojima je najvece zivotno iskustvo bilo izlazak u selo i koji ga nisu napustili do odlaska u vojsku. Naravno putovanje preko cele zemlje, kasarna, veliki grad, svetla velegrada verovatno izgledaju neverovatno za nekog 18-godisnjaka pa samim tim dize vojnu obavezu na neki specijalan nivo. Takvih sam dosta sreo i svi sa istim zarom pricaju o vojsci.
Upravo sam te pitao da objasnis onima koji nemaju to iskustvo a koje toliko teras da idu u vojsku.