Gledao sam juče, u stvari preključe (11.9, je li), dokumentarni film Fahrenheit 9/11. Nisam tu video ništa revolucionarno novo, ali rekao bih da ga vredi pogledati.
Upravo se vraćam s domaće premijere domaćeg filma
Žurka (velika premijera bila je na
Sarajevskom festivalu) i opet - vredi pogledati. Nije ni to ništa novo, više je staro i previše dobro poznato, previše je lično a opet i previše zajedničko, naizgled zajebantski i otupelo nepovezano, iznenada zlokobno i neprijatno uznemirujuće.
Sada, pred spavanje, razmišljam se da li da pogledam Fight Club ili Pi. Oba se tu vrte na listama. Ovaj drugi ima čak istog režisera kao cenjeni
Requiem for a Dream, koji nemam šta posebno da branim jer je dopadanje subjektivna kategorija. Žao mi je što mi nije pri ruci da vidim da li bi mi se dopao ukoliko bih ga nanovo pogledao.