Desetočlana porodica Stojičević već deset godina živi u staroj vodenici, jer nema kud, i dok jedva sastavlja kraj sa krajem, najveća briga joj je kako da preživi ovu zimu
Donji Stajevac kod Trgovišta – Igrom sudbine, desetočlana porodica Stojičević iz Donjeg Stajevca kod Trgovišta, u blizini srpsko-makedonske granice, desetak godina živi u vodenici koju joj je na korišćenje ustupila firma „Radost“. Ovo preduzeće više ne postoji, a, kako za „Politiku“ kaže glava porodice Dobrivoje (47), i on i supruga Zora (42) ostali su bez posla. „Zato gledamo da obezbedimo komad hleba, da preživimo, pa svako od ukućana koji može da radi prihvata se nekog posla“, veli Dobrivoje.
U adaptiranoj povećoj prostoriji, gde su nekada vodeničari skladištili kukuruz, pšenicu, ovas i raž, sa omanjim pregrađenim hodnikom koji sobu odvaja od vodeničnog kamena i „bučila“, živi Dobrivoje, njegova supruga Zora i deca: Igor (23), Mališa (22), Momir (21), Miroslav (15), Srđan (13), Danijela (11), Ivan (6) i Ivana (6). Sa njima, odnedavno, živi i Igorova supruga Aleksandra, koja očekuje prinovu.
– Bilo bi nas 12, da ne dođe neko amle (nepogoda) i odnese sve: šipurke, pečurke i bilje za koje je mogla da se uzme lepa parica. Uzede nam i Suzanu, moju ljubimicu, koja tek napuni 15 godina – suznih očiju priča Dobrivoje i pokazuje svoj dom (vodenicu) u koji se ulazi kroz od dasaka sklepana vrata, a onda u sobu.
Ispod velikog prozora, na kome je umesto stakla prikovan najlon, u čelu je krevet. Tu spavaju Dobrivoje i Zora. Na krevetiću su blizanci Ivana i Ivan. U ćošku limena peć, oko koje su se svi okupili, jer je tog dana počelo da duva i da pada sneg. Sa unutrašnje strane drvenih vrata, zabijeni ekseri na kojima je okačena celokupna odeća, jer mesta za šifonjer nema. U sobi su tri kreveta u kojima spavaju njih devetoro. Zid je, kako kaže Zora, iako krečen za Vaskrs – čađav, ljuskav i ispucao, pa preti da zbog jače zime popusti i pojave se rupe.
– Rupe su bile i do sada, zakrpimo ih blatom pomešanim sa slamom – veli Dobrivoje i pokazuje svoje intervencije na plafonu koji je popustio, pa je poveći otvor na njemu oblepljen najlonom. Tu se, veli domaćin, nekada ulazilo na tavan vodenice, pa su ga zatvorili da ne duva.
– Samo sam se sa Igorom i Mališom porodila u bolnici, sve ostale sam na svet donela kod kuće, uz pomoć Dobrivoja. A Ivanu i Ivana sam sama donela na svet. Tog jutra, Dobrivoje ode u Trgovište da radi. Osetih bolove, šta ću, legnem na linoleum, izađe jedno, presečem vrpcu makazama i zalepim selotejpom. Počnem da se umivam, kad osetim nešto mrda. Kad, ono, još jedno. Izađe začas. Operem se vrućom vodom, decu okupam, uvijem u čiste krpe i sačekam Dobrivoja koji sa čudom gleda, krsti se i govori: božja volja – priča Zora.
Kao školarci, Srđan i Danijela su slušali dosta priča o vodenicama i vodeničarima. Neke su ih plašile, ali su brzo uvideli da su to samo priče.– Ne bojimo se ničega, jer stvarno ništa od toga što se priča nema u vodenici – kažu Srđan i Danijela.
Dobrivoje je pridošlica u Donjem Stajevcu, gde je došao iz Surlice, sela ispod Čupinog brda, na granici sa Makedonijom. Bio je rudar u Aleksincu i Krivoj Feji. Zaposlenjem u „Pčinji“, mislio je da je rešio problem, ali je, kako kaže, „izedoše alamani“, pa se zaposlio u preduzeću „Radost“, na utovaru drva. „Kad vidoše koliko dece imam, dadoše mi vodenicu da se smestim”, priča Dobrivoje, i dodaje: „’Radost’ ubrzo postade žalost, propade, a ja ostadoh na ulicu”.
– Idem u drva, berem, tovarim, jer drugo nema. Leti beremo pečurke, borovnicu, šipurke i bilje. Kosim, ali ima nas mnogo, a posla malo. Dnevnica, zavisi od posla, iznosi od 200 do 700 dinara. Gledamo da obezbedimo komad hleba, da preživimo – kažu Dobrivoje i Zora i dodaju da ih stalno pomaže Buba Milovanović iz „Životne pomoći” i market „Drvoprometa“, koji je uputio paket hrane.– Ranije smo decu očuvali zahvaljujući kozi. Otrovaše nam je komšije, kažu pravi im štetu – žale se Stojičevići.
Napominju još da ne dobijaju nikakvu novčanu pomoć. Dečji dodatak ne primaju, pošto im je rečeno da ih ne sleduje jer imaju previše dece! Radost zbog unučeta zamenjuje briga – kako će pregurati zimu.
Aleksandar Davinić
Link:
http://www.politika.co.yu/detaljno.php?nid=53423
Pitanje u naslovu je u vezi ove recenice:
Ako je ovo tacno, onda bi bilo dobro da se novinar potrudi saznati i javno objaviti ime tog idiota koji je tako nesto izjavio i javno ga staviti na stub srama.
Znam da ima mnogo siromasnih u Srbiji i da je socijalno raslojavanje veliko(kao i svuge u svetu). Svako ima svoje probleme i nema vremena da se brine za tudje, ali za ovakve slucajeve treba da se brine drzava. Bar toliko da niko ne bude gladan i da ima neki topli kutak, makar to bila i zakrpljena vodenica. Za posao se ljudi vec nekako i snadju(nadnice, rade negde na crno i sl). Ovo je stvarno sramota. Cinjenica je da se mora objaviti neki ovakav teskst da ljudi reaguju i treba da ih bude vise, a ne blebetanje o Velikom bratu i slicnim glupostima cega su pune novine...