, 28. oktobar 2010.
Citat:
IMA LI U SRBIJI CRNOG HELBA
Prava crna vekna dobija se od brašna tipa 1100 u čiji sastav ulazi celo zrno pšenice, što proizvodu daje tamniju boju, ali takvo brašno naši mlinovi ne prave, kažu u Ministarstvu poljoprivrede
„Pravog crnog hleba u Srbiji nema”, tvrde za „Potrošač” u Generalnom inspektoratu Ministarstva poljoprivrede. Iako potrošači svakodnevno na rafovima trgovinskih lanaca biraju crnu veknu verujući da tako kupuju zdraviju namirnicu, inspekcije kažu da je uglavnom reč o obojenim veknama.
– To je naš zaključak i to je pokazala poslednja velika kontrola kvaliteta hleba, čije smo rezultate objavili u januaru. U Pravilniku o kvalitetu žita, mlinskih i pekarskih proizvoda, testenina i brzo smrznutih testa piše da je crni hleb onaj koji se pravi od brašna tipa 1100 – objašnjavaju u Generalnom inspektoratu, dodajući da naši mlinovi to brašno gotovo i da ne proizvode jer ga proizvođači i ne traže.
To brašno se, kažu stručnjaci, dobija intenzivnijim mlevenjem celog pšeničnog zrna i tako u njegov sastav ulaze i periferni delovi zrna pšenice, poput omotača, što pravom crnom hlebu daje tamniju boju.
– Zato pravog crnog hleba kod nas nema, a u ponudi su samo specijalne vrste, koje se boje dozvoljenim prirodnim supstancama, poput sladnog brašna, a mogu se dodati i ovseno ili sojino brašno. Sve to je dozvoljeno stavljati u hleb i ovi dodaci između ostalog menjaju boju hleba. Bitno je naglasiti da nije dozvoljeno dodavati boje – kaže Nenad Vujović, načelnik poljoprivredne inspekcije u Ministarstvu poljoprivrede.
Naši sagovornici iz ovog ministarstva dodaju da pekari ovo brašno ne traže jer su se potrošači opredelili da crni hleb zamene belim ili specijalnim vrstama. Osim toga, i proizvođači su odustajali zbog manjeg profita.
Vujović savetuje potrošačima da, zbog toga, uvek obrate pažnju na deklaraciju, na naziv vekne, proizvođača i gramažu.
– Jer ukoliko piše crni hleb, a nije proizveden od brašna 1100, reč je o obmani potrošača – kažu inspektori.
Svaki kupac prevaru može da otkrije jednostavnim eksperimentom – stave u vodu jedno veće parče sredine crnog hleba i ako voda potamni, a hleb pobeli, znaće o čemu je reč. Crni hleb, osim toga, ima blag miris mekinja, manju zapreminu, sredinu koja ima grublje pore.
Ovakvi zaključci inspekcija uvek isprovociraju reakcije pekara koji tvrde da je reč o zastarelim propisima koje valja menjati i da bi trebalo ponovo definisati šta je to zapravo crni hleb.
U Uniji pekara Srbije kažu da brašna tipa 1100 ima, ali u veoma malim količinama.
– Malobrojni mlinovi melju celo zrno pšenice i tako prave brašno tipa 1100. Ali, to je neisplativo jer mali broj potrošača zaista i hoće da kupi pravi crni hleb. Zato većina mlinova i pekara nema računicu da ga proizvede – kaže Zoran Pralica, predsednik Unije pekara Srbije.
Da su potrošači zbunjeni potvrđuju i u Ministarstvu poljoprivrede.
– Zabunu među potrošače unose specijalne vrste hlebova koje imaju tamniju boju i tako podsećaju na crni hleb, ali i neodgovorni proizvođači koji neadekvatnim deklarisanjem zbunjuju kupce – kažu u Generalnom inspektoratu Ministarstva poljoprivrede.
Zato, ističu, specijalne, odnosno obojene vrste hleba ne smeju da imaju natpis „crni”. U prodajnim objektima većine trgovinskih lanaca ipak se prodaju vekne koje se deklarišu kao crne.
– To je trgovački natpis, a pored njega uvek mora da stoji i naziv iz pravilnika, kako bi potrošači znali šta kupuju – ističu u Ministarstvu poljoprivrede.
Crna vekna iz Austrije
Hleb deklarisan kao crni može se pronaći i u beogradskim „Rogenart” pekarama. Reč je proizvodu koji, kažu, sadrži minimum 50 odsto čistog ražanog brašna i peče se na poseban način.
– Pravimo hleb potpuno identičan onome koji može da se kupi u Austriji i Nemačkoj. Zato u proizvodnji koristimo brašno koje uvozimo iz Austrije, a dodajemo testo koje se prirodno kiseli. U našim crnim hlebovima nema veštačkih dodataka ili boja, već se crna boja dobija dugotrajnim i posebnim načinom pečenjem u etažnim pećima – objašnjava Dragan Vraneš, direktor pekara „Rogenart”, ali dodaje da visoke cene uvoznih sirovina u velikoj meri utiču na cenu finalnog proizvoda.
Hleb bez brašna
Na našem tržištu godinu dana se nalazi i „tonus”, hleb bez brašna.
U kompaniji „Trivit” iz Bečeja, proizvođaču ovakve vekne, rekli su tada da je reč o osnovnoj životnoj namirnici koja je napravljena od celih proklijalih zrna pšenice, koja se osim kod nas proizvodi u Rusiji i Nemačkoj. Patentiran je u Rusiji, a licencu strogo kontroliše moskovska firma „Akadem produkt”, kaže proizvođač.
– Sadržaj hranljivih vlakana u „tonusu” je 22 odsto, što je deset puta više od procenta vlakana u hlebu široke potrošnje. Obiluje i magnezijumom, cinkom, selenom, gvožđem, bakrom, vitaminima grupe Be... – objasnili su u „Trivitu”.
Nutricionisti su saglasni da takav sastav vekne pogoduje organizmu.
– Biljna vlakna potiču baš iz proklijalih zrna pšenica i snižavaju holesterol i nivo šećera u krvi, a dobra su i za debelo crevo budući da imaju veliku moć upijanja pa se pomoću njih organizam lakše oslobađa naslaga štetnih materija – objašnjava Ana Todorović, nutricionista Doma zdravlja „Savski venac”.
Težina 500 grama
Mnogi sugrađani od prodavaca u pekarama i dalje traže kilogram hleba, dok oni koji misle da su bolje informisani veruju da kupuju veknu najtraženijeg pekarskog proizvoda koja teži 600 grama. U Uniji pekara Srbije objašnjavaju da već gotovo četiri godine u srpskoj pekarskoj industriji nema hleba te težine i da je vekna od 500 grama postala standardna.
– Pekari su bili nezadovoljni cenom hleba i godinama su tražili poskupljenje. Ali kako ne bismo drastično povećali cene, sa nadležnim ministarstvom dogovorili smo se da je bolje smanjiti masu vekne – rekli su u Uniji dodavši da je srpski hleb i dalje jedan od najvećih u regionu jer je, na primer, u Bugarskoj i Grčkoj vekna hleba već godinama teška 300 grama.