Citat:
Slobodan Miskovic: Pa zadovoljavaju glad za pljuvanjem Srbije kod ljudi kojima je to duhovna hrana :)
........
pa da, a zna se gde srbi treba da traze svoju duhovnu hranu.
u svojoj SPC, normalno.
i zbog takvih nam se i desavaju stvari da dogadjaji kao sto je npr. ovaj
http://www.danas.co.yu/20050905/terazije1.html
ostanu skoro medijski nepropraceni.
'ej bre, proglasavanje za svestenomucenika jedne takve velicine k'o sto je bio pop maca, koji se istakao klanjem ljudi i to iskljucivo zena, dece i staraca, i koga su ovi zlikovci streljali, ostane skoro nezabelezeno van pljevalja, a ovi izdajnici se samo zadovoljavaju pljuvanjem svoje drzave.
strasno, potpuno se slazem sa tobom.
Citat:
....................
Pet žena je odvedeno na Dajevića Han na strijeljanje; strijeljanje je izvršio lično pop Maca, a prisustvovali su Bjelica i dvojica nepoznatih. Savka Matović je tada preživjela dva strijeljanja. Pola sata nakon prvih pucnjeva, komandir straže čuo je komešanje sa mjesta gdje su žene strijeljane i kazao to Bjelici. Bjelica je iz pištolja opet gađao svaku ženu u glavu. Savka Matović je preživjela. Kod prvog pucanja, pop Maca je ranio u potkoljenicu, a zrno Božovog pištolja okrznulo joj je lijevu sljepoočnicu. Kad su se ubice udaljile, počela je da puzi put mjesta Jugoštice. Sjutradan je nađena tri kilometra od mjesta strijeljanja; našao je jedan seljak i odveo u najbližu kuću. Kada je ispričala šta se desilo, ukućani su je prijavili četničkoj straži. U kuću su došli pop Maca i Bjelica. Bjelica je naredio petorici seljaka da drže jednu pušku i pucaju u Savku...
Na suđenju pop Maca, svjedoči Matović u svojoj knjizi, nije poricao ta ubistva. Ispočetka je poricao da je klao, a onda je priznao da je zaklao Stanicu Tasovac, Milicu Mazić i Julu Stamenić. Crna trojka je, prema priči Matovića, mučila i zaklala Julu Stamenić na jednom, a njenog muža i sina ubila u drugom dijelu grada, iste večeri. Stanica Tasić je zaklana u Židovićima. Između četvoro djece odveli su je pop Maca, Bjelica, Svrkota i Pendrek.
Pop Maca osuđen je na smrt vješanjem. "To je ujedno i jedina tako rigorozna kazna izrečena ratnim zločincima. Počeo je da plače, tražio je milost. Tada je čitava ta dvorana, koja je bila prepuna, više se tu stajalo nego sjedjelo, skoro eksplodirala. Tražili su javna vješala", svjedoči Matović.
Kazna mu je, kaže Matović, ipak preinačena u kaznu strijeljanja.