Ma "nevernih" će uvijek biti...tako život funkcioniše.
Ovo je članak iz časopisa Burin
Ekološko graditeljstvo
Prirodni izolacijski materijali
Kada govorimo o ekološkom graditeljstvu,
dobra toplinska izolacija je jedan od
najvažnijih faktora. S obzirom na nadolazeću
energetsku krizu, gubitke toplinske energije
zbog loše izolacije ne možemo si više
priuštiti. Ako izuzmemo neke primjere u
tradicionalnom graditeljstvu, velika većina
građevina izgrađenih do danas uopće nemaju
toplinsku izolaciju. U Hrvatskoj su vrlo česti
slučajevi gdje obiteljske kuće čak nemaju
niti fasadu. Sustavno postavljanje toplinske
izolacije u našim krajevima pojavljuje se
tek 80-tih godina. No i tada se koristila samo
tzv. termo-žbuka (što je u osnovi žbuka sa
malo umrvljenog stiropora) tako da je to
tek nagovještaj prave toplinske izolacje.
Unazad desetak godina možemo primjetiti
da se fasade građevina oblažu uglavnom
stiroporom debljine 5 cm, što je minimum
propisan građevinskim propisima.
Novi trendovi u graditeljstvu su tzv. nisko
energetske i pasivne solarne građevine,
koje su dizajnirane tako da se toplinski gubici
svedu na minimum. I jedan i drugi oblik
gradnje zahtjevaju obilne količine toplinske
izolacije. Nerijetko se fasade oblažu
slojevima izolacije debljine čak 30 cm, pa
i više. Potrebno je naglasiti da investicija u
toplinsku izolaciju poskupljuje početno ulaganje
prilikom gradnje, no ta investicija se
isplati jer će se vratiti u obliku uštede na
grijanju, bez obzira o kojem energentu za
zagrijavanje se radi (plin, lož ulje ili drvo).
Na tržištu postoji nekoliko standardnih izolacijskih
materijala koji se najčešće koriste.
To su uglavnom proizvodi na bazi mineralne
vune (staklena ili kamena) ili stiropora. U
nekim državama se čak koriste i ogromne
količine poliuretanske pjene kojom se
oblažu čitavi zidovi zgrada. Stiropor i poliuretanska
pjena su neobnovljivi materijali
jer se proizvode od derivata nafte. Također
su energetski intenzivni, što znači da je
potrebna značajna količina energije da bi
uopće bili proizvedeni. Staklena i kamena
vuna, iako se proizvode od materijala kojih
u prirodi ima u obilju (minerala), također
su problematiče jer su izrazito energetski
intenzivne. I što je najgore, niti jedan od
ovih materijala se ne reciklira, što znači da
se naša kuća, jednom kada prestane biti u
funkciji, doslovno pretvara u smeće. Preko
30% svjetskih deponija otpada sačinajva
građevinski otpad jer se u graditeljstvu masovno
koriste neobnovljvi materijali te materijali
koji se ne recikliraju. I na poslijetku,
ne smijemo zanemariti negativan utjecaj na
zdravlje korisnika, ali i građevinskih radnika
koji su primorani konstantno biti u dodiru s
ovim materijalima.
I tako priča o ekološkom graditeljstvu nailazi
na paradoks: više izolacije = veća ušteda
energije, ali i veća potrošnja energije u
proizvodnji, više otpada i više zdravstvenih
problema. Kao jedino moguće rješenje
nameće se potraga za nekim drugim materijalima
koji manje zagađuju okoliš, a mogu
poslužiti u svrhu koja nam je potrebna.
Budući da je u zapadnoeuropskim zemljama
priča o ekološkom graditeljstvu puno
dalje dogurala, tako je i izbor materijala
na tržištu puno širi. Primjerice u Velikoj
Britaniji postoji cijela paleta proizvoda
koji se normalno mogu kupiti kod trgovaca
građevinskim materijalima. Ti materijali
nose različite trgovačke nazive kao što su
Warmcell, Termofl eece, Isonat, Isovlas itd.
koji nas u prvom trenutku mogu zbuniti. No
iza svih ovih imena kriju se vrlo jednostavni
materijali koji se često mogu naći u prirodi
i jednostavnim tehnološkim postupkom preraditi
u materijal primjenjiv u graditeljstvu.
U nekim slučajevima preradu materijala
možemo čak napraviti sami jer se radi o vrlo
jednostavnoj tehnologiji. U nastavku dajemo
pregled raznih prirodnih izolacijskih
materijala.
Ovčja vuna
U poljoprivrednim krajevima
gdje se seljaci
bave ovčarstvom,
ovčja vuna ovčarima
često prestavlja problem
jer nemaju što
s vunom. Nekada je
postojao otkup vune
koja se je koristila za
proizvodnju odjeće, no danas je otkup vrlo
rijedak ili ga uopće nema. Tako ovčari vunu
bacaju ili čak spaljuju, da se riješe ovog
“otpada”. Zanimljivo je da vuna sama po
sebi teško gori pa je treba polijevati benzinom
da bi izgorila. Prirodna vatroodbojnost
je čini izuzetno pogodnom za toplinsku izolaciju.
Vuna se u zapadnim državama sakuplja,
pere, tretira kemikalijama neškodljim
za ljude kako bi se stvorila otpornost na
moljce i druge kukce te povećala otpornost
na požar, te naposlijetku preša u ploče ili
bale. Prešanjem nastaje gust materijal koji
se može rezati, krojiti po mjeri i ugrađivati
na isti način kao i primjerice kamena vuna.
Izolacijska svostva ovčje vune su ista kao
i kod mineralne vune, pa pri gradnji kuće
koja je projektirana za mineralnu vunu,
možemo mirne duše ugraditi ovčju vunu
umjesto mineralne, bez da stvaramo ikakav
kompromis u smislu toplinskih svojstava.
Termoizolaciju vani danas možemo kupiti u
specijaliziranim trgovinama za ekološko graditeljstvo.
No što učiniti kod nas, gdje je taj
materijal nemoguće kupiti, a uvoz bi jednostavno
bio preskup? Postoji i opcija da ovčju
vunu sakupimo sami i preradimo. Kod nas je
ovčju vunu relativno lako naći po povoljnim
cijenama. U nekim slučajevima, ovčari će
vunu čak i pokloniti, samo da se riješe vune
koja im smeta. Prikupljenu vunu potrebno
je oprati. Vuna se pere namakanjem u vodi.
Kada se od vune proizvodi odjeća, ona se
pere u vrućoj vodi i uz pomoć deterdženta.
No pod utjecajem topline i detedženta,
otapa se dragocijeni sloj lanolina - masti
kojom je vuna prekrivena. Lanolin čini vunu
otpornom na kukce, posebno moljce, pa je
u stvari poželjan. Zato je vunu bolje oprati
u hladnoj vodi bez deterdženta tako da se
iz nje isperu sve nečistoće topive u vodi,
a većina lanolina ostane na vuni. Oprana i
osušena vuna se zatim treba tretirati boraksom
- lako dostupnom kemikalijom koja
će je učiniti potpuno otpornom na kukce i
požar. Boraks nije toksičan za ljude. Vuna
se nikako ne smije tretirati vapnom jer
dolazi do kemijske reakcije to jest vapno
“pojede” vunu. Za završno prešanje vune u
role ili bale potrebno je imati tehnologiju,
no prešanje, iako olakšava ugradnju, nije
nužno. Vunu koja je u pramenovima jednostavno
možemo ručno natiskati između slojeva
lamperije, gips-ploča ili nekih drugih
materijala. Vunu je čak moguće ožbukati,
ali je prije toga potrebno napraviti laganu
konstrukciju od letvica na koju će se žbuka
primati.
Celuloza
Ovaj izolacijski materijal
proizvodi se od
100%-tnog recikliranog
papira. Papir se
u tehnološkom postupku
melje i tretira
bezopasnim kemikalijama
za otpornost
na požar. Pomoću specijalnih strojeva, celuloza se upuhuje u
prostore predviđene za izolaciju. U nekim
slučajevima proizvode se ploče različitih
delbiljina koje se po potrebi ugrađuju u
građevinu. Toplinska svojstva celuloze jednaka
su mineralnoj vuni.
I za ovaj materijal postoji relativno jednostavna,
“uradi sam” metoda. Otapdni papir
se može samljeti u velikom improviziranom
mikseru koji se može napraviti od veće
metalne bačve i noža za kosilicu. Za posao
izrade miksera potrebno je imati nekoga
tko posjeduje osnovne strojarske vještine -
zavarivanje i općenito rad s metalom i mehanikom.
Mikser je potrebno napuniti papirom
i vodom. Nakon namakanja, papir se
melje u kašu u koju se mogu dodati aditivi
za postizanje strukturne stabilnosti - vapno,
cement, pijesak ili kombinacija. Dobiveni
materijal se lijeva u kalupe te suši. Oblici
kalupa mogu biti kvadrati, cigle, ploče
ili bilo koji drugi koji nam je pogodan za
gradnju. Ovaj materijal se vani popularno
naziva “papercete” što je spoj riječi papir
(engl. paper) i beton (engl. concrete). Nerijetko
se od “papercrete” cigli zidaju čitave
kuće.
Konoplja i pamuk i lan
Na isti način kao što
se proizvoide izolacione
ploče i bale od
ovčje vune, proizvodi
se i izolacija od pamuka,
industrijske
konoplje ili lana. Ova
opcija potencijalno
je zanimljiva za naše
podneblje jer je poznato da se u ovim krajevima
nekad uzgajao lan za izradu odjeće
i drugih platna.
Reciklirani tekstil
Stari odjevni predmeti
i drugi tekstil moguće
je reciklirati i proizvesti
ovaj izvrstan izolacijski
materijal. Nije
važno da li je odjeća
od pamuka, vune ili
poliestera. Reciklirana
odjeća sačinjava oko 80% ovog materijala, a u omjeru od 20% dodaje
se poliester koji služi kao vezivo. Zbog
udjela poliestera, ovaj materijal nije potpuno
prirodan, ali je ekološki jer se proivodi
od otpada i u potpunosti ga je moguće
reciklirati za proizvodnju nove izolacije.
Slama
Prilikom poljoprivredne
proizvodnje
žitarica nastaje
izuzetno vrijedan nusprodukt
- slama. Slama
ima izuzetan potencijal
za korištenje u
graditeljstvu. Različiti
oblici tradicionalnog
graditeljstva koristili su slamu, najčešće u
kombinaciji s glinom. Slama se može koristiti
na više načina: ili kao osnovni građevinski
materijal (čitavi zidovi se grade od balirane
slame te žbukaju) ili kao izolacijski materijal
već postojećih zidova. Budući da smo u
Burinu već govorili o kućama od balirane
slame, više pažnje ćemo posvetiti izolaciji
već postojećih objekata. Neki proizvodžači
nude gotove izolacijske proizvode koji se
proizvode od slame. Međutim, puno jeftinije
i jednostavnije je korištenje balirane
slame. Ako izolaciju postavljamo sa vanjske
strane zidova (što je u svakom slučaju
poželjno jer na taj način ne smanjujemo
prostor u kući), bale slame se mogu slagati
jedna na drugu i vezati za zid. Druga opcija
je sagraditi laganu drvenu konstrukciju koja
će slamu držati u željenom položaju. Zatim
se slama ožbuka i neprimjetno i sigurno ostaje
zarobljena između zida i sloja žbuke.
Potrebno je naglasiti da se slama ne smije
žbukati modernim žbukama koje obliluju
toksičnim kemisjkim aditivima, već su puno
prikladnije tradicionalne žbuke na bazi vapna
ili gline. Ako slamu želimo koristiti kao
izolaciju unutrašnjih zidova ili potkrovlja,
onda se slama ne žbuka nego se ubacuje
između slojeva lamperije, gips-ploča i sl.
Za neožbukanu slamu postoji ospasnost da
je nasele miševi, pa se između bala slame
stavlja vapno kao repelent za miševe i druge
životinjice.
• Bruno Motik •
-