Ko se ženio, tj. bio na svadbi, ili je ugovarao svadbu zna da stvari ne idu baš tako i samo tako. Najčešće, stvari ovako stoje:
Fotografa ne biraš, ne dogovaraš se sa njim i ne smeš da dovedeš svog fotografa. Zato što je fotograf "inventar" restorana i ima dil sa vlasnikom restorana. To veoma često bude minoran problem pre svadbe, kad su najveći problemi mnogo, mnogo veći: kinta, rodbina kad će ko i kako da dođe, šta će ko da obuče, torta, burme i sve ostalo. Ko da se još sekira oko fuckin fotografa u restoranu !?
Onda on lepo ljudski "opelješi" svatove, jer svako poželi sliku sa mladom i mladoženjom, "Pa šta ako je 500 din ?!". Slike u 99,99% budu veoma lepe, bar 13x18 ili ove novije 15x20. I bude tu para - oho ho !
I tako. Svadba dođe i prođe, i onda vrli fotograf, što da ne, hoće još da zaradi. Mladom bračnom paru pošalje CD sa svim fotografijama i ponudi neku, sad već pristojniju cenu, koja je još uvek daleko od realne. Sa jedne strane, šatro je ispao fer, jer je za dž poslao CD. Sa druge strane postao je vlasnik fotografija, tj. uspomena (!) bez ikakvog dogovora, ili pristanka od strane mladog bračnog para. Ni najmanje ga ne tangira moralna strana cele situacije.
Tako, ja sam potpuno na strani
srdjanm3, ali jebiga, nema šanse da skineš pomenuti watermark.
Savet od čiče, za sve ostale koji tek treba da idu na svadbu (svoju ili tuđu). Svoj aparat u ruke, sa dva kompleta baterija i: slikanje do iznemoglosti ! A onda kolektivna razmena fotografija, tj. uspomena.
OTPOR blokadi ulica, OTPOR blokiranom Beogradu, OTPOR blokiranoj Srbiji