Citat:
Jačanje karaktera je da u situaciji kada neko hoće da ti "ispere mozak" budeš dovoljno jak i pametan i to ne dozvoliš. E, sad, da li ćeš naći snage i pameti da ostaneš svoj...? Posmatraj to kao ispit. Neki prođu, neki padnu...
Pa vidiš, ja ipak mislim da tako nešto treba da bude na dobrovoljnoj bazi. Dakle, ako misliš da ti je slab karakter i smatraš da će vojska da ti pomogne da ga ojačaš ili nisi siguran u sebe, pa ti treba nekakav ispit da ti potvrdi da si dovoljno muško ili šta već, izvoli pa idi. Ja uopšte ne smatram da je to loše, naprotiv, evo u USA mnogi mladi ljudi koji ne znaju šta će sa sobom, upadnu u probleme sa drogom ili tako nekim porokom, krenu stranputicom... prijave se lepo u vojsku, odu u marince ili šta već preferiraju, prođu obuku, očvrsnu, steknu prekopotrebno samopouzdanje, a mnogi naprave i uspešnu karijeru. Dakle, vojska kao institucija uopšte nije loša stvar i može pozitivno da utiče na čoveka, to uopšte nije sporno. Dobro, ne možemo sad porediti USA i srpsku vojsku, ali uz malo truda i zalaganja, jedne dobre reforme, pažljivog odabira kadra... i naša vojska može da bude cenjena ustanova, koja bi praktično bila utočište za one kojima je to iz raznoraznih razloga potrebno... neko zato što je uber patriota, pa jednostavno želi da bude deo institucije koja je zadužena za odbranu zemlje, neko zato što nema šta pametnije u životu da radi, neko zato što nema dovoljno samopouzdanja, pa mu treba dokaz da je dovoljno muško da prođe vojni dril, neko zato što nema "svoje ja", pa mu treba čvrsto vođostvo da mu pomogne da pronađe sebe... razlog je potpuno nebitan.
Međutim, ja za razliku od tebe i ostalih pristalica obaveznog vojnog roka, nisam za jednoumlje tipa "E svi moraju da idu u vojsku" koje vi propagirate, pa da teram kontru i pričam "E niko ne treba da ide u vojsku". Ne, ja samo kažem da svaki čovek treba da ima izbor da li će da služi vojsku ili ne,
a na vojsci je da poradi na svom imidžu i da privuče što više mladih ljudi da pristupi toj ustanovi, kao što se radi u svim normalnim zemljama. Šta misliš, zašto u USA postoje one silne reklame tipa "Join the army", zašto se nude razne benificije, učešće na ovom ili onom projektu, ulažu se ogromne pare u stvaranje imidža... zar im nije lakše da jednostavno angažuju 50 kamiona da idu od kuće do kuće i na silu teraju ljude u vojsku ? Pa jeste, ali čemu to. Neko ko je doveden na silu da radi nešto, nikada neće biti uspešan u tom poslu, bilo da se radi o pekaru koga teraš da bude automehaničar ili kamermanu koga teraš da bude vojnik. To tako ne ide i takav vojnik ne vredi ama baš ničemu, jer u slučaju nekakvog rata (na stranu što je teško poverovati u to da može biti nekog rata, a da ne budemo sravnjeni sa zemjom u roku od par dana), on će prvi da se uspaniči i ugrozi svoje saborce, aktivira nekakav eksploziv iz čistog straha, prebegne kod neprijatelja i oda položaj... itd. Sa druge strane, jedan vojnik koji je tu svojom voljom i sa željom je pristupio obuci, biće mnogo korisniji i psihički spremniji i vredeće kao 10-20 takvih koji su tu prisilom, a o profi vojniku koji se 10+ godina obučava za takve situacije i da ne pričamo, taj uz dobru opremu i naoružanje vredi kao 50 ovakvih koji bi dezertirali.
Dakle, još jednom ponavljam, ja nisam za to da se vojska sastoji isključivo od profesionalaca, već od profesionalaca + dobrovoljaca, a država i vojska su ti koji trebaju da porade na svom imidžu i motivišu što više dobrovoljaca da pristupe vojsci... prvo tako što će da ponudi brojne beneficije onima koji služe vojsku (recimo besplatan prevoz u bilo kom transportu dok su vojna lica, besplatno članstvo u biblioteci, dvostruki radni staž dok su u vojsci... itd.), zatim dobru kompenzaciju (naravno, svako je svestan da Srbija ne može da ponudi ono što i Švedska tipa 10.000 evra po završetku vojnog roka, ali nešto simbolično može, recimo 1000-1500 evra za 6 meseci, nekome bi i to dosta značilo, pogotovo što dok je uvojsci ne bi morao da plaća račune, stan, hranu...), pa zatim da nabavi moderno naoružanje i tehniku (mnogi bi samo zbog toga otišli, jer nema šanse da negde drugde to vide i rade sa tim), pa zatim da se poradi na kreiranju jake informatičke službe (jer hteli mi to da priznamo ili ne, danas su informacije najbitniji resurs, pre nego oružije i bilo šta drugo) i slično. Evo, da u vojsci postoji tako nešto i da znam da ću raditi na najsavremenijoj opremi, posao koji volim i imati prilike da učestvujem na nekom velikom projektu, pa išao bih 2 godine ako treba, još bih se tukao sa ostalim kandidatima da me prime na tu poziciju, jer onda znam da ću po završetku vojnog roka moći da stavim u CV 2 godine rada u informatičkoj službi vojske i moći da biram gde da se zaposlim (dobro, ne bukvalno, ali bih u svakom slučaju imao ogromnu prednost nad ostalim kandidatima). A ovako, šta dobijaš ? Izgubiš klijente, izgubiš kuću, nakupe ti se dugovi, ti bez posla i sigurno ga nećeš naći u skorije vreme, jer jedino što možeš da staviš u CV je da si prethodnih 6 meseci čistio lišće i imaš iskustva u tome, jedino da ideš u gradsko komunalno, mada i tamo treba veza. E o tome se radi. Opet se vraćam na primer USA, njihova vojska se ne sastoji samo od pešadinaca, tenkista i pilota... nego u dobrom delu od programera, naučnika, istraživača, eksperata u brojnim oblastima kao što su elektonika, mašinstvo, raketarstvo, pa na kraju krajeva i od marketing i PR menadžera... koji dobijaju priliku da rade na projektima na kojima nigde drugde ne bi mogli da rade, pa ako vole svoj posao, to im je prilika koju ne mogu da odbiju. Naravno, srpska vojska ne može da ponudi sve to, pogotovo ne odjednom, ali treba da se krene ka tome. Dakle, prvo treba da pokaže svojim građanima da joj je stalo do njih tako što neće da ih maltretira i tera na silu, nego lepo na dobrovoljnoj bazi, a onda lepo polako da stvara atmosferu i gradi imidž koji će da motiviše ljude da sami pristupe. Jedino tako se može izgraditi jaka i efikasna vojska, a ovako ne zna čovek da se smeje il da se plače... znam ljude koji se iz vojske vrate 15 kila teži nego što su bili, neki se navukli na alkohol, neki na drogu... retko ko izađe bolji čovek nego što je bio... pa izem ti motivaciju. I onda ti jadnici treba sutra da brane zemlju... što reče jedan moj prijatelj kada je drugi prijatelj pokušao nespretno da ga opravda kod devojke zbog kašnjenja "Nemoj batko da me braniš k'o Boga te molim".
Citat:
Pola odgovora si sam dao. Ne zavoliš ti tamo ništo što nisi pre toga voleo, već, ako shvatiš, zavoliš svoju sposobnost, moć, ako hoćeš, da izađeš na kraj sa svakakvim situacijama i međuljudskim odnosima, i pobediš. Prednost vojske je u tome što ne možeš da pobegneš. U civilstvu, ako ti direktor/gazda ne odgovara - uvek možeš da daš otkaz; ako ti njemu ne odgovaraš - uvek može da ti da otkaz. U oba slučaja se radi o bekstvu od problema. U vojsci nema bežanja od problema - moraš da se suočiš i izađeš na kraj s tim. Btw., oni koji su bili u vojsci i žale se/pričaju sve najgore, vidiš, to su oni koji se nisu snašli, ostali su gušteri do kraja, a i posle vojske. A neki budu gušteri celog života.
Naravno, sve to stoji, zato sam i naveo gore da vojska može biti dobra za nekoga kome je tako nešto potrebno. Međutim, ima ljudi kojima to nije potrebno i kojima vojska nema šta da ponudi. Evo, šta konkretno meni vojska ima da ponudi kada sam prošao 10 puta gore stvari nego što vojska može da ti priredi (u mirnodopskim uslovima naravno) ? Mislim, ne volim da izdižem nešto sebe, ali ne volim ni da budem lažno skroman pa da kažem da ništa nisam postigao kad jesam, a postigao sam to da sam potpuno samostalan od svoje 15-te godine, doduše, ne svojom voljom, već sticajem okolnosti, ali to sad nije ni bitno. Do 18-te sam već promenio 10-tak poslova i morao da naučim o životu ono što mnogi ne nauče ni sa 30... kako da te neko ne zaje8e za nešto, kako se izboriti sa činjenicom da si bez dinara u džepu, a poslodavac ti nije isplatio 3 poslednje plate, nego zatvorio firmu i pobegao u nepoznatom pravcu, kako se ne obesiti kada ti tek sređen lokal u koji si uložio gotovo sve što si imao izgori do temelja, kako ostati pribran u kriznim situacijama, kako baratati parama tako da sa jednom platom pokriješ račune, hranu, odeću... Ako ćemo da poredimo sa vojskom, otprilike sam prošao sve što može da se prođei u vojsci, pa tako recimo onda kada sam bio mladi, zeleni debil i dopustio sebi da radim 3 meseca za džabe, saznao sam kako izgleda par meseci jesti jednom dnevno i to hranu mnogo goru od vojničke, pa i kako izgleda ne jesti 2-3 dana, zatim radio sam poslove gde sam imao brdo nadređenih, ali i one gde sam imao podređene i odlučivao o tome koga ćemo zaposliti, a koga ne, tako da mi je i lanac komandovanja vrlo dobro poznat, sticajem okolnosti imao sam prilike da osetim i kako izgleda spavati na -10 (za vreme restrikcija, debili isključili struju, a zbog nekog kvara nisu mogli da je uključe 5 dana), kako izgleda straža (radio sam jedno vreme kao noćni čuvar), imao prilike da osetim kako izgleda kada je cev pištolja uperena u tebe (radio sam na mestu na kome se desila oružana pljačka), imao sam prilike da pešačim 50km po snegu, a bio sam i u braku tako da znam kako izgleda vojni zatvor :), itd. Kada se sve sabere i oduzme, vojska, pogotovo ovakva kakva je danas bi mi izgledala kao piknik na Havajima.
Prema tome, moj otpor prema toj instituciji se ne zasniva na nekakvom maltretiranju koje bih možda doživeo (lepo reče Odin gore, više me maltretira šalteruša kad odem da izvadim neki papir), niti fizičkom naporu nameštanja kreveta, trčkaranja po poligonu, čišćenja lišća, preslaganju municije u magacinu... kao što rekoh, piknik...već se radi o izgubljenom vremenu kojeg nemam za bacanje. Jednostavno, za sve ove godine, uspeo sam da ne dobijem nervni slom, da ne pokleknem i uzmem pištolj i krenem da pljačkam menjačnice, da nikoga ne oštetim... a da doguram do nekog stadijuma kada pored redovnog posla imam i dovoljno posla sa strane, dosta klijenata i projekata i da mogu da otplaćujem dugove i plaćam redovno račune, obezbedim hranu, higijenska sredstva, odeću, izdržavam porodicu... I sad treba neko da me tera da 6 meseci ladim jaja u nekoj kasarni i da lepo izađem iz nje kao beskućnik bez posla i ponovo da gradim ono što sam gradio posldenjih 10 godina ? Neka hvala... tada sam imao snage i volje... imao sam 18 godina... a danas da treba da krenem od nule verovatno bih krenuo nekim drugim putem :)
Sad ispada da pričam samo o sebi, ali nije tako... mnogi ljudi su u istoj i sličnoj situaciji kao ja... uspeli su posle decenije (i više) ludila i beznađa ostanu normalni, isplivaju iz go*ana, nađu posao, stan kakav im odgovara, da osnuju porodicu, plaćaju porez... i sad ih treba vratiti nazad u go*na, a zarad čega ? Nekakvog imaginarnog duga državi ? Kakvog duga ? Preživeli smo 3 rata, istrpeli sankcije, plate od 5 maraka, rekordnu inflaciju od 1.000.000%, tuče za hleb i mleko, živimo hermetički zatvoreni u kavezu, plaćamo najskuplju hranu u Evropi sa platama koje su i do 10 puta manje u proseku... i sad mi nekom dugujemo nešto ? Ja bih rekao da smo dug otplatili i preplatili...
-Odracuonogakomijedrpiorazmaknicu.
-Ne rxdi mi txstxturx, kxd god hocu dx
ukucxm "x" onx ukucx "x".
-Ko kaaz e da ja neuummem da kuuca
m.
-Piše "Insert disk 3", a jedva sam i ova
dva ugurao u drajv
-Postoje samo dve osobe kojima
verujem, jedna sam ja, a druga nisi ti