marzik
Član broj: 94797 65.49.2.*
|
Poštovani, ovo je samo moje misljenje, procitajte do kraja pa sami donesite svoj sud,
sta i kome placate, i da li su vasa ustavom garantovana prava prekrsena.
Zakonodavac je predvideo da sve fizicke i pravne osobe u Srbiji koje poseduju RTV prijemnik moraju placati pretplatu RTS-u.
Buduci da se na teritoriji Republike Srbije osim RTS-a mogu gledati i druge nacionalne RTV stanice te mnostvo lokalnih TV programa putem zemaljske antene i vise stotina satelitskih programa preko kablovskih distributera, neophodno je promeniti zakonsku odredbu koja obavezuje placanje pretplate RTS-u samim posedovanjem TV prijemnika.
Jer se tim nacinom pretplate ogranicava Ustavom garantovana sloboda pristupu informacija,
jer samim posedovanjem RTV prijemnika namece se obaveza placanja RTS-u. Te se na taj nacin gradjani dovode u
potcinjen polozaj, da samim posedovanjem RTV prijemnika odvajaju od svojih zarada i uplacuju RTS-u,
kako bi im Ustavom zagarantovano pravo bilo omoguceno.
Naime RTS treba da kodira svoj signal koji emituje tako da ga ne mogu gledati vlasnici TV prijemnika bez
uredaja za dekodiranje i placanja pretplate, što je tehnološki moguce kao što to cine mnogi satelitski i
kablovski kanali koji naplacuju naknadu za gledanje takvih dekodiranih kanala.
Samo oni vlasnici TV prijemnika koji zaista žele gledati programe RTS-a u tom slucaju imaju obavezu
placanja naknade, a na RTS-u je da onemoguci gledanje svojih programa onima koji nisu pretplatnici.
Finansiranje RTS-a treba da bude od reklama i proizvodnje programa, sto je mnogo zdraviji i adekvatan
trzisni model - gde se svi bore za gledaoce, i gde su svi jednaki, te jedino na taj nacin moze da se
vodi bitka za trziste, cime se dobija i na kvalitetu programa i informacija.
U suprotnom u uslovima koji omogucavaju da gradjani prate vise radio i televizijskih programa zaposleni
u RTS-u se dovode u privilegovan polozaj da ostvaruju dohodak nezavisno od svog rada i uspeha na
trzistu, odnosno da drzavna televizija na ovaj nacin ima monopolski polozaj samo na osnovu nabavke RTV prijemnika,
te se stice utisak da drzava Zakonom o Radiodifuziji stiti neradnike.
Nelogicno je i da RTS pored RTV pretplate naplacuje prenose Skupstinskih sednica i da Skupstina taj
novac koji je direktno dobijen od poreskih obveznika placa RTS-u, jer na taj nacin vlasnici RTV
prijemnka placaju 2 puta da bi uzivali u prenosu skupstinskih sednica, i to jednom kroz poreze, a drugi put kroz pretplatu.
Pored toga RTS-om ne upravlja javnost, nego od politike delegiranih 9 apostola u formi takozvanog
Programskog veca RTS-a, koji ni na koji nacin ne predstavljaju Srpsku javnost.
Time je Republika Srbija jedna od poslednjih zemalja u Evropi koja još uvek ima „državnu televiziju”,
koju jos ka tome prisilno finansiraju njeni gradjani i pravne osobe.
Kada bi RTS bio zaista servis gradana, cije organe upravljanja bi imenovali direktno izabrani
predstavnici javnosti, onda bi se moglo govoriti o RTS-u kao javnoj instituciji.
Ovakav RTS je posredno servis politickih stranaka i interesnih lobija i služi uglavnom njihovim ciljevima.
A u prilog svemu recenom ide i sledece:
1) Clan 91. Ustava: Javne Finansije
Sredstva iz kojih se finansiraju nadležnosti Republike Srbije, autonomnih pokrajina i jedinica
lokalne samouprave obezbeduju se iz poreza i drugih prihoda utvrdenih zakonom.
Obaveza placanja poreza i drugih dažbina je opšta i zasniva se na ekonomskoj moci obveznika.
Clan 97 - Nadležnost Republike Srbije
Republika Srbija ureduje i obezbeduje:
10. sistem u oblastima zdravstva, socijalne zaštite, boracke i invalidske zaštite, brige o deci,
obrazovanja, kulture i zaštite kulturnih dobara, sporta, javnog informisanja
Sredstva za finansiranje zakonom utvrdjenog javnog interesa u oblasti radiodifuzije,
koji se ostvaruje preko javne radiodifuzne ustanove ciji je osnivac drzava,
saglasno clanu 91 stavu 1 i clanu 97 stavu 10 mogu se obezbedjivati u budzetu Republike Srbije,
a ne neposrednim finansiranjem tih ustanova placanjem RTV pretplate,
jer po Ustavu Republika Srbija je duzna da obezbedi sredstva za Javno Informisanje.
Finansiranjem tih ustanova neposrednim placanjem RTV pretplate otvara se pitanje mogucnosti
uvodjenja novih obaveza finansiranja i drugih javnih sluzbi.
Nacin naplate je jedna vrsta prisile gradjana na placenje RTV pretplate, a iz sledeceg razloga;
gradjanin je uslovljen prvo da isplati dugovanje za struju, pa tek ond RTV pretplatu,
ako se ima u vidu da gradjanin ne moze struju da isplati ista ce mu biti iskljucena,
ali ako nema novca za RTV pretplatu popisivace mu se imovina koju poseduje.
Iz navedenog vidi da se na taj nacin gubi socijalna sigurnost gradjana,
sa obzirom da se svaka obaveza zasniva na ekonomskoj moci obveznika,
te je gradjanin taj koji se obavezuje na neku obavezu i niko ne sme u ime gradjanina da sklapa
ugovore pa ni skupstina, jer ista nema uvid u ekonomsku moc obveznika (Clan 91 stav 2).
Sto znaci da nista nije obavezno vec da sam obveznik raspolaze sredstvima koje ima.
Koliko potrosi toliko ce i platiti, ako nema stedece, ako ima trosice,
odnosno ne sme biti primoran da nesto placa, ukoliko isto ne koristi ili ne zeli da koristi.
2) Zakon o Radiodifuziji donet je kako bi RTS bio nezavistan emiter.
Nacin finansiranja ne cini ustanovu više ili manje nezavisnom u našim uslovima,
i sudovi su nezavisni, a ipak su na budzetu republike Srbije.
Ili pak nisu nezavisni?
Imajuci u vidu ono sto je navedeno pod tackom 2.
3) Clan 42 Ustava kaze:
1) Zajemcena je zaštita podataka o licnosti.
2) Prikupljanje, držanje, obrada i korišcenje podataka o licnosti ureduju se zakonom.
3) Zabranjena je i kažnjiva upotreba podataka o licnosti izvan svrhe za koju su prikupljeni,
u skladu sa zakonom, osim za potrebe vodenja krivicnog postupka ili zaštite bezbednosti Republike
Srbije, na nacin predviden zakonom.
4) Svako ima pravo da bude obavešten o prikupljenim podacima o svojoj licnosti,
u skladu sa zakonom, i pravo na sudsku zaštitu zbog njihove zloupotrebe.
Korisnik je svoje podatke ustupio Elektroprivredi u skladu sa clanom 42 stav 3 za svrhu naplate
elektricne energije, zakon o energetici nigde ne predvidja da Elektroprivreda sme slobodno
tim podacima da raspolaze niti pak da ih ustupa trecim licima.
Zakon o radiodifuziji ni u jednom clanu ne predvidja da RTS-u ima pravo pristupa
licnim informacijama korisnika Elektroprivrede, vec kaze u clanu 83. stav 8 sledece:
Naplata mesecne pretplate vrši se preko javnog preduzeca koje obavlja delatnost proizvodnje i
distribucije Elektricne energije na nacin utvrden ugovorom koji republicka ustanova javnog
radiodifuznog servisa zakljucuje sa tim javnim preduzecem.
Da bi RTS imao pretplatnike morao je prvo da ispostuju clan 127 Zakona o Radiodifuziji:
1) JP "Radio-televizija Srbije" je duzna da do 1. decembra 2002. godine ustanovi evidenciju
pretplatnika na podrucju Republike Srbije koji su kao vlasnici radio i televizijskih prijemnika
obavezni da, u skladu sa ovim zakonom, placaju radio-televizijsku pretplatu.
2) JP "Radio-televizija Srbije" je duzna da, u roku od 15 dana od dana ustanovljavanja evidencije,
svakom pretplatniku u pisanoj formi dostavi obavestenje o buducoj obavezi placanja
radio-televizijske pretplate.
3) Obaveza placanja radio-televizijske pretplate nastaje narednog meseca od meseca u kome je
dostavljeno obavestenje iz stava 2. ovog clana.
Da bi RTS vodio Evidenciju pretplatnika morao je prvo da ispostuju clan 81 stava 10:
Republicka ustanova javnog radiodifuznog servisa vodi evidenciju pretplatnika, sa svim licnim i
drugim potrebnim podacima. Za teritoriju Autonomne pokrajine Vojvodine ove poslove obavlja i
pokrajinska ustanova javnog radiodifuznog servisa.
RTS nikada nije ustanovio evidenciju pretplatnika predvidjenu clanom 127 stava 1,
a samim tim izostala je i obaveza koja proizilazi iz clana 127 stava 2,
te ni obaveza iz clana 127 stava 3 nikada nije ni nastala, a samim tim je i protivzakonito
i protivustavno vodjenje evidencije iz clana 81 stava 10.
Te se iz toga zakljucuje sledece:
Elektroprivreda ili neko drugi je ustupajuci bazu licnih podataka korisnika RTS-u
na nezakonit nacin povredila clan 42 stava 3. Ustava.
RTS-u niko nije dao saglasnost za pristup licnim podacima korisnika iz clana 42 stava 4 ustava.
Iz svega navedenog proizilazi i da su tuzbe RTS-a protiv gradjana nezakonite, imajuci u vidu
da su racuni koje RTS prilaze kao dokaze prilikom podnosenja tuzbi nezakonito pribavljeni i da nisu u skladu sa ustavom.
Takodje RTS-u zakon o Radiodifuziji ne dozvoljava pristup Racunima Elektroprivrede, RTS moze
od Elektroprivrede samo da bude obavesten ko nije platio Pretplatu, ne i da dobija Racune
Elektroprivrede, jer pored licnih podataka na taj nacin dobija i podatke o utrosku struje,
odnosno kolika je platezna moz Gradjanina, kao i druge licne podatke.
Te takvi dokazi ne mogu, niti bi smeli biti upotrebljeni na sudu, sa obzirom da je po zakonu sud
duzan da odbaci dokaze koji su pribavljeni na nezakonit nacin, te samim tim i tuzbu sa obzirom da
se oslanja na racun od Elektroprivrede.
Naveo bih i da je ranija RTV pretplata ukinuta zbog neustavnosti zakona jer je bila vezana za
strujomere te je samo po sebi neligocno i neodrzivo placanje pretplate ukoliko se ima u vidu da
RTS nije ustanovio listu vlasnika RTV prijemnika vec je pokupio liste korisnika brojila.
Iz svega navedenog se vidi da Elektroprivreda ili neko drugi slobodno i bez icijeg odobrenja
daje na raspolaganje licne podatke korisnika bez ikakvog odobrenja stranke, sto je krivicno delo
propisano zakonom.
U konkretnom slucaju RTS ima uvid u sve licne podatke korisnika, kao i podatke o potrosnji struje,
te na taj nacin i o finansijskom stanja lica na koje se ti podaci odnose, kao i cinjenicu da po
potrosnji struje isti moze videti da li neko zivi u tom domacinstvu ili je trenutno odsutan.
Nacin naplate je jedna vrsta prisile gradjana na placenje RTV pretplate, a iz sledeceg razloga,
gradjanin je uslovljen prvo da isplati dugovanje za struju, pa tek ond RTV pretplatu,
ako se ima u vidu da gradjanin ne moze struju da isplati ista ce mu biti iskljucena,
ali ako nema novca da placa RTV pretplatu popisivace mu se imovina koju poseduje
Na taj nacin pored Ustavom garantovanih prava krsi se i
clan 24 Povelje UN o ljudskim i manjinskim pravima i gradjanskim slobodama koji glasi:
1) Svako ima pravo na poštovanje privatnog i porodicnog života, doma i tajnosti prepiske.
3) Tajnost pisama i drugih sredstava opštenja je nepovrediva. Odstupanja su dozvoljena na odredeno
vreme samo na osnovu odluke suda, ako je to neophodno radi vodenja krivicnog postupka
ili odbrane zemlje, na nacin predviden zakonom.
Iz svega navedenog vidimo da drzava to precutno odobrava i da javni tuzioci na to ne obracaju paznju
iako je njihov posao da stite Ustavom garantovana prava gradjana,
Te jedino sto se moze u tom slucaju uraditi je Tuzba medjunarodnom sudu za ljudska prava u Strazburgu.
Necinjenjem drzavnih vlasti samo se dokazuje teza da RTS nije nezavisni javni servis
vec da je RTS posredno servis politickih stranaka i interesnih lobija koji služi uglavnom njihovim ciljevima.
4) Clan 36 stav 8 ZIP-a:
Izvršenje radi ostvarivanja novcanog potraživanja odreduje se i na osnovu verodostojne isprave.
Verodostojna isprava u smislu ovog zakona je:
8) overena izjava izvršnog dužnika koja ovlašcuje izvršnog poverioca na prenos novcanih sredstava.
Fakturom (racunom) se smatra i obracun kamate.
Iz clana 36 stava 8 se vidi i da je prenos novca Elektroprivrede prema RTS-u bez odobrenja duznika
nistavan, jer duznik nikakvo odobrenje Elektrodistribuciji za prenos novca nije dao,
niti Elektroprivreda bez odobrenja po navedenom clanu ima pravo na prenos novca trecim licima.
Bez obzira sta su se RTS i Elektroprivreda dogovorili po zakonu o Radiodifuziji, niko nema pravo
gradjane da zastupa i da sklapa ugovor u njihovo ime sa trecim licem i da ih time obavezuje
na nesto bez njihove date saglasnosti.
Ugovor sa kojim treca strana nije upoznata nikako ne moze biti obavezujuc za pretplatnika,
a svakako RTS ne moze ni sklapati ugovore i zastupati duznike bez pismenog odobrenja,
te je jedan takav ugovor pred zakonom nistavan.
Da bi taj Ugovor bio obavezujuc za pretplatnike - morao bi biti javan, a on nije dostupan javnosti.
5) Zakon o Radiodifuziji svakako treba da postoji ali bez RTV pretplate, a to iz sledecih razloga:
- Privatnih radio stanica, novina i televizija ima dovoljno, a sve su po Ustavu duzne
da pruzaju vesti od zivotnog znacaja blagovremeno i tacno.
- Gradjani se najvise informisu preko interneta, gde se o svemu moze slobodno diskutovati
bez cenzure.
- Svako ko je zainteresovan može da pogleda sajt vlade i ostalih institucija gde može naci
detaljnije informacije o svemu koje mu trebaju.
Jedini razlog zbog kojeg se država bavi TV programom je kontrola javnog mnjenja.
Amerika ima jednu državnu radio-televiziju i to je Glas Amerike.
I on se može cuti i videti svuda, osim u jednoj zemlji - unutar samih SAD.
Zato što je državna proizvodnja informacija tamo ustavom zabranjena, kako bi mediji koji
obavestavaju gradjanje o bitnim i vaznim informacijama bili nezavisni i slobodni da diskutuju
o svemu bez ikakve cenzure.
6) Osnovno ljudsko i demokratsko pravo je pravo na izbor proizvoda i usluga, pravo da covek moze sam
da odlucuje i bira sta ce da gleda ili slusa, a sta nece, pravo da li ce neki proizvod ili uslugu koristiti ili ne.
U ovom slucaju Zakon o radiodifuziji vodi se logikom:
- "Ili ce duznici RTV pretplatu placati ili nista nece ni gledati"
- "Plati za RTS pa gledaj sta hoces"
- "Ako ne zelis da placas prodaj RTV prijemnik"
Te se na taj nacin namece jedan vid cenzure i ogranicenja slobode gradjana, a iz sledecih razloga:
- cenzura na gledanje ostalih RTV emitera ukoliko se ne plati RTS-u
- cenzura na gledanje VHS kaseta i DVD diskova koji se gledaju na RTV prijemniku
- cenzura na koriscenje Playstation kao i drugih konzola koje se prikljucuju na RTV prijemnike
- cenzura na koriscenje racunara koji koriste RTV prijemnik kao monitore
- mnogi ce se odreci kupovine RTV prijemnika iz razloga da ne bi placali pretplatu
te se na taj nacin pravi steta trgovini, a smanjuje se i uvoz tehnicke robe.
Sve navedeno pod brojem 6 je u suprotnosti sa clanom 16 stava 2 Zakona o zastiti potrosaca
koji kaze “Zabranjeno je uslovljavanje prodaje proizvoda ili pruzanja usluge prodajom drugog
proizvoda ili pruzanjem druge usluge”.
Clan 50 Ustava pored ostalog kaze "U Republici Srbiji nema cenzure" cime se jamci sloboda stampe i
drugih vidova obavestavanja, isti clan kaze Televizijske i radio stanice osnivaju se u skladu sa
zakonom, a clan 51 stav 1 Ustava kaze "Svako ima pravo da istinito, potpuno i blagovremeno bude
obavestavan o pitanjima od javnog znacaja i sredstva javnog obaveštavanja su dužna da to pravo
poštuju."
U nasem slucaju to pravo koje nam Ustav garantuje, mozemo da imamo ali samo pod uslovom ako platimo,
sto je protivustavno.
Clan 29. Povelje UN o ljudskim i manjinskim pravima i gradjanskim slobodama kaze:
Svako ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja. Ovo pravo ukljucuje slobodu da se govorom,
pisanjem, slikom ili na bilo koji drugi nacin traže, primaju i šire obaveštenja i ideje.
Svako ima pravo na pristup podacima u posedu državnih organa, u skladu sa zakonom.
Pravo na slobodu izražavanja se može ograniciti zakonom, ako je to neophodno radi zaštite prava i
ugleda drugih lica, ocuvanja autoriteta i nepristrasnosti suda, nacionalne bezbednosti,
javnog zdravlja i morala ili javne bezbednosti.
Clan 30. Povelje UN o ljudskim i manjinskim pravima i gradjanskim slobodama kaze:
Svako može da bez odobrenja osniva novine i druga sredstva javnog obaveštavanja.
Televizijske i radio stanice se osnivaju u skladu sa zakonima država clanica.
U državnoj zajednici Srbija i Crna Gora nema cenzure.
Svako ima pravo na ispravku objavljene neistinite, nepotpune ili netacno prenete informacije kojom je
povredeno njegovo pravo ili interes, u skladu sa zakonom.
Svako ima pravo na odgovor na informaciju objavljenu u medijima, u skladu sa zakonom.
Niko ne može spreciti rasturanje štampe ili širenje obaveštenja i ideja putem drugih sredstava
javnog obaveštavanja, osim ako se odlukom nadležnog suda utvrdi da je to neophodno radi sprecavanja
propagiranja rata, podstrekavanja na neposredno nasilje ili zagovaranja rasne, nacionalne ili verske
mržnje koja predstavlja podsticanje na diskriminaciju, neprijateljstvo ili nasilje.
U suprotnosti je sa Clanom 29 stava 1 Povelje UN jer u nasem slucaju ako se ne plati,
gubi se pravo na obavestenja i prijem informacija.
U suprotnosti je sa clanom 30 stava 2 Povelje UN jer ukoliko se ne plati pretplata ne moze
se nista gledati, te se na taj nacin krsi i clan 30 stav 4 Povelje te se indirektno sprecava širenje
obaveštenja i ideja putem sredstava javnog obaveštavanja.
7) Zakonodavac nije razmisljao o tome da RTV Prijemnik moze da dotraji odnosno da se pokvari,
te i to da stavi kao razlog za odjavu prijemnika, vlasnici RTV prijemnika u ovoj kategoriji su duzni
da placaju RTV pretplatu na neispravne prijemnike, cak ukoliko isti i bace, jer nema nacina da se
isti odjavi, sem pod uslovom iz Clana 81 stava 9 koji glasi:
U slucaju otudjenja prijemnika, raniji vlasnik prijemnika je obavezan da placa pretplatu za
sve vreme dok taj prijemnik ne odjavi, uz izjavu da ne poseduje drugi prijemnik.
- Ovde se postavlja pitanje "Zasto raniji vlasnik da placa ?",
Zasto ne stoji npr. "Lopov je duzan da prijavi nabavku RTV prijemnika,
sto bi bilo u skladu sa clanom 81 stav 6 koji kaze:
Obaveza placanja RTV pretplate nastaje od prvog dana narednog meseca od dana nabavke prijemnika.
Iz navedenog se vidi sledece:
vlasnicima dotrajalih i neispravnih RTV prijemnika stavlja se na znanje da krivicna dela takve
vrste ne prijavljuju, a iz sledeceg razloga:
Kako pocinilac krivicnog dela ne bi bio uhvacen, te ukradeni RTV prijemnik vracen,
te bi pravom Vlasniku opet bila nametnuta obaveza placanja RTV pretplate na neispravan RTV prijemnik.
8) Clan 82 Ustava:
Ekonomsko uredenje u Republici Srbiji pociva na tržišnoj privredi, otvorenom i slobodnom tržištu,
slobodi preduzetništva, samostalnosti privrednih subjekata i ravnopravnosti privatne i drugih oblika svojine.
Clan 84 Ustava:
Svi imaju jednak pravni položaj na tržištu.
Zabranjeni su akti kojima se, suprotno zakonu, ogranicava slobodna konkurencija,
stvaranjem ili zloupotrebom monopolskog ili dominantnog položaja.
Clan 86 Ustava:
Jemce se privatna, zadružna i javna svojina. Javna svojina je državna svojina, svojina autonomne
pokrajine i svojina jedinice lokalne samouprave. Svi oblici svojine imaju jednaku pravnu zaštitu.
Postojeca društvena svojina pretvara se u privatnu svojinu pod uslovima, na nacin i u rokovima
predvidenim zakonom.
Clan 91 Ustava:
Sredstva iz kojih se finansiraju nadležnosti Republike Srbije, autonomnih pokrajina i jedinica
lokalne samouprave obezbeduju se iz poreza i drugih prihoda utvrdenih zakonom.
Obaveza placanja poreza i drugih dažbina je opšta i zasniva se na ekonomskoj moci obveznika.
Ekonomsko i socijalno uredjenje, pociva na cl. 82 Ustava po kome je utvrdjeno da su preduzeca
i drugi oblici svojine samostalni u obavljanju delatnosti i da su svi oblici svojine ravnopravni,
po clanu 84 Svi imaju jednak pravni polozaj na trzistu u pogledu opstih uslova privredjivanja
i pravne zastite i da je protivustavan svaki akt i svaka radnja kojima se stvara ili podstice
monopolski polozaj, odnosno na drugi nacin ogranicava konkurencija.
Te iz svega navedenog proizilazi:
Odnos izmedju gradjana i Javne Radiodifuzione ustanove moze se zasnivati samo kao obligacioni odnos,
saglasnoscu volja ugovorenih strana i niko nema pravo da primorava gradjane da placaju pretplatu za
program koji ne zele, ili nisu u mogucnosti da koriste, kao i da se na taj nacin narusava Ustavom i
zakonom garantovana jednakost gradjana, jer se u uslovima koji omogucavaju da gradjani prate
vise radio i televizijskih programa zaposleni u RTS dovode u privilegovan polozaj da ostvaruju
dohodak nezavisno od svog rada i uspeha na trzistu, odnosno da drzavna televizija na ovaj nacin
ima monopolski polozaj samo na osnovu nabavke RTV prijemnika.
Nacinom pretplate koji je uveden zakonom o Radiodifuziji vrsi se diskriminisanje ostalih pravnih
subjekata u toj sferi sto je suprotno i Opstoj deklaraciji UN koja u Clanu 7 stavu 2 kaze:
Svi imaju pravo na jednaku zaštitu protiv bilo kakve diskriminacije kojom se krši ova Deklaracija i
protiv svakog podsticanja na ovakvu diskriminaciju.
U nasem slucaju drzava je ta koj vrsi diskrimininaciju ostalih pravnih subjekata.
9) Ustavni sud je jos 16.12.2004. godine doneo Resenje br. IU-176/2002, 1/2003 i 331/2003
o pokretanju postupka ocene Ustavnosti i zakonitosti radio-televizijske pretplate i to sledecih
clanova: clana 80 stav 1. cl. 81. do 83., clana 113 stav 3. i clana 127. Zakona o radiodifuziji
i Resenje uputio Skupstini Republike Srbije radi davanja odgovora.
U navedenom Resenju pise da je rok za davanje odgovora 30 dana od dana dobijanja Resenja.
Skupstina Srbije do danasnjeg dana nije dala odgovor, cime ni posle pet godine postupak nije okoncan.
U predlogu za ocenu ustavnosti navedeno je i da je neustavno placanje pretplate po osnovu posedovanja
elektricnog brojila nezavisno od posedovanja televizora, kao i od toga da li gradani koriste
televizore.
Ukazano je i da je neustavna naplata pretplate preko javnog preduze}a koje vrši drugu delatnost,
odnosno preko "Elektroprivrede Srbije".
Cime se vidi da Narodna skupština, zakonodavni organ, OPSTRUIRA RAD Ustavnog suda,
a time opstruira i prava gradjana iza cijeg se imena krije, a time krsi i Ustavom zagarantovana
prava Gradjanina sa obzirom na sve gore napomenuto.
Da li je TA Skupština u obavezi da poštuje Ustavni sud ?
Da li su TAJ "zakon" dužni da poštuju samo naivni gradani ili se on odnosi i na RTS ?
Ako RTS u procesu stvaranja novcane obaveze gradanima,
OCIGLEDNO NE POŠTUJE ZAKONSKU PROCEDURU, da li su gradani dužni da toj obavezi udovolje ?
Pa naravno, oni se prave ludi, mi se pravimo ludi, sudije se prave ludi, ustavni sud se pravi lud,
skupština se pravi luda, ministri se prave ludi, vlada se pavi luda, premijer se pravi lud,
predsednik se pravi lud, SVI MISLE DA JE NAROD OVCA ZA SISANJE - DOSTA VISE !
U državi u kojoj živim je sve moguce, ponajviše ono što bi u ostalom, normalnom svetu bilo
apsolutno nemoguce.
Na kraju, zalosno je da i dalje nemamo jasno profilisanu organizaciju za zastitu ljudskih prava
koja bi trebala da se oglasi u ovakvim i slicnim slucajevima nego je sve i dalje po principu kako
se ko snadje. Ombudsman kao i da ne postoji, a da ZABORAVIO sam i on je na budzetu !
|