Evo da ponovo razjasnim neke stvari za one koji nisu (pažljivo) čitali od početka.
Peletiranje ili briketiranje je postupak kojim se JAKO smanjuje dimenzije te piljevine i
tada je potrebno puno manje prostora za skladištenje, da ne pričam o tome koliko je lakše
to i transportovati.
Na zapadu je to postala jedna grana industrije:
Otpadna piljevina se peletira i transportuje do odredišta cisternama za rastresiti teret.
Za jednu kuću je dovoljno imati skladišni prostor od 6-10m3 koji je kada se napuni peletom
dovoljan za celu zimu. Odatle se taj pelet pužnim prenosom ili sisitemom cevi sa vakuumom
odvodi u prostoriju u kojoj se nalazi kotao.
Za one koji nemaju neku pomoćnu zgradu za to skladište mogu koristiit tankove od tekstila:
Za razliku od nas, gde je grejanje na bio-masu još u povoju, je zapadnije od Maribora proizvodnja kotlova na bio-masu,
peletiranje i transport postala grana industrije sa godišnjim prometom koji se meri milijardama eura,
i koja zapošljava desetine hiljada ljudi.
Nakon prošlogodišnje obustave isporuke gasa, a i zbog nestabilne cene sirove nafte, se sve više poljoprivrednika
odlučuju da umesto prehrambenih proizvoda proizvode energetsko drvo, najčešće brzorasteću topolu.
Cene peleta se na zapadnoevropskom tržištu kreće od 180 do 250eura po toni, dok je cena sitno seckanog drveta
i daleko manja.
U osnovi postoje dve vrste peći na drva:
-Zatvoreni kamini na komadno drvo(klasični), i kamini na pelet sa integrisanim tankom za 10-20kg peleta(za jedan dan grejanja) koji imaju termičku snagu do nekih 6kW.
Ovi drugi imaju elektriniku koja reguliše dotok goriva i vazduha, sobni termostat, a neki čak i daljinski upravljač.
-Kotlovi za centralno grejanje za vodenim izmenjivačem toplote i termičkom snagom do 30kW(samo pelet) ili čak do
1MW(pelet ili drveni čips) za mikro-mreže koji mogu da greju čitava naselja, bolnice, škole...