kosta1703 Aleksandar Tanackovic
Član broj: 54390 Poruke: 8 *.adsl-1.sezampro.yu.
|
Evo, mozda je korisno da cujete moja iskustva..
Ja sam se proizvodnjom briketa bavio pre desetak godina.
Na pocetku sam imao lose iskustvo sa pravljenom presom, i ono sto vam mogu zasigurno reci je da je mnoog bolje izabrati vec uradjenu presu nekog renomiranog proivodjaca(komafer recimo).
Razlozi za to su visestruki.
Komaferove prese (pricam o njima zato sto njih poznajem) su napravljene optimalno sa svakog stanovista.
Veoma su proste za rukovanje, imaju izuzetne zastite od svih nepredvidjenih dogadjanja, i veoma su pouzdane.
Presom moze sasvim lagano rukovati i malo dete, i doslovce posle punjenja kosa piljevinom dovoljno je pogledati jednom u pola sata(eventualno promeniti doziranje)....Naravno, potrebno je i spakovati proizvedeni briket, ali se to radi na svaka 2-3 sata.
Razlog zasto NIJE dobro pakovati odmah briket u vrece je taj sto je briket posle izlaska iz prese topao te hoce da se upari u dzakovima sto dovodi do delimicnog krunjenja, ili jednostavno ruzno izgleda.
Zato se ostavi malo da se ohladi(ne treba 2-3 sata dovoljno je i mnogo manje ali nema potrebe da svaki cas trcis i pakujes briket).
Komaferove prese inace imaju nekoliko kontrola i sigurnosnih prekidaca koji na prvu pojavu zaglavljivanja(koje je kod ovih presa izuzetno izuzetno retko), pregrevanja hidraulicnog ulja ili neki drugi kvar odmah iskljuci masinu.
Energetski je optimizovana na potrosnju oko 100KWh za proizvodnju jedne tone briketa.
Kod pravljenih presa suocicete se sa velikim brojem problema bez obzira na to sto mislite da ste o svim problemima mislili unapred(to je bilo moje iskustvo).
Ono sto je takodje bitno, a vidim da se ovde pominje je moguce mesanje piljevine za briket za ugljenom prasinom radi pravljenja kombinacije sa vecom kaloricnoscu.To je veoma veoma tesko izvesti na bilo kojoj presi, bilo pravljenoj ili kupljenoj jer je problem dziranje.Razlicite granulacije same piljevine se u dozatoru separiraju same bilo pod uticajem slobodnog pada, okretanja ili puznog doziranja, a posebno ce se to desavati sa dve razlicite materije(mozda je moguce napraviti idealno kombinaciju ali samo ako je doziranje jedne i druge materije(ugljene prasine i piljevine) potpuno nezavisno.
Ono sto je vazno znati kod proizvodnje briketa je da sem sto postoji maksimalna vlaznost piljevine koja se moze briketirati( a ona je bez obzira sta vam kazu po net-u, ili prospektima raznih firmi koji prodaju briketirke oko 15%) postoji o donja granica vlaznosti ispod koje takodje nije moguce napraviti briket.
Ispod 5% vlaznosti presa hoce da zaglavi, ili jednostavno nece nista da presuje(to su dva moguca simptoma).
Ipak u realnosti cete veoma tesko naleteti na piljevinu ispod te granice vlaznosti.
Gledajuci neke prospekte i ponude firmi za susare za piljevinu(ovo nije iz iskustva jer ja nisam imao susaru) vidim da je otprilike ista potrosnja energije za susenje i briketiranje jedne tone piljevine(oko 100KWh)..
Svakako je za ozbiljnu proizvodnju obavezno imati susaru, ne samo zbog mnogo vecih mogucnosti proizvodnje , nego i iz drugih prakticnih razloga.
Onda bi piljevinu sa brenti(ona je i najbolje granulacije te cete iz briketirki izvuci maksimalan kapacitet, a takodje je i skoro iste granulacije pa necete imati nikakvih potreba da tokom rada menjate doziranje), za koju ako ste dobar trgovac mozete isposlovati da vam plate da im ih oterate sa placa, koristili za proizvodnju.
Uz susaru ,briketirku, kamion za dovoz piljevine i kamion za odvoz briketa to bi bio zaokruzen proces.
Posao je svakako veoma veoma isplativ, i pretpostavljena investicija u masinu za briketiranje kapaciteta 200kg/h i odgovarajucu susaru bi se isplatila za malo vise od godinu dana(susara, briketirka, polovni kamioni).
Ovako sam na brzinu nabacao sve cega sam se setio oko proizvodnje.AKo imate jos nekih pitanja oko toga, ja cu van veoma rado odgovoriti.
|