Citat:
stil: Kad dođe hladnije vreme kao što je sada onda se ne sme otvarati košnica da im se sipa taj sirup, jer bi se smrzle (ohladila bi se košnica pri otvaranju). Već se prave šećerne pogače (isto šećer samo nije u tečnom stanju) koje se stavljaju u košnicu a koje im služe kao hrana. One su sada gusto zbijene u klupko u svojim košnicama (greju jedna drugu). Kada se klupko formira ono se ne pomera i može se ponekad desiti da ako se pogača ne stavi na pravo mesto unutar košnice one jednostavno ne mogu da dođu do hrane i smrznu se od iscrpljenosti. Tako da kada dođe nova sezona one praktično nemaju ni zrnce šećera u svojoj košnici.
Nije mnogo fino od nas ljudi, ali tako je.]
Moguće je gajiti pčele bez prihranjivanja šećerom i pogačama. Jeste šećer mnogo jeftiniji od meda, ali pčele koje zimuju na medu u proleće budu mnogo, mnogo jače i zdravije, pa u toku godine donesu više meda, tako da se meni to više isplati. Šećer (pogače) koristim za novoformirane rojeve koji u toku godine ne stignu da skupe dovoljno hrane za zimu.
Citat:
Na tezgama koje imaju šarenolik izbor medarskih proizvoda, uvek me je zanimalo koliko je ta različitost između nekoliko vrsta meda
bitna u nutricionističkom pogledu ?
Ja kao laik mogu samo da procenim da mi se više sviđa ukus jednog od drugog (livadski, bagremov, cvetni, lipa...) , ali ima li neke
gradacije među njima po hranjivom kvalitetu, ili su potpuno specifične osobine svakog od njih ?
Ili se tu ubacuje i procena kvaliteta same okoline u kojoj su pčele sakupljale nektar (pored autoputa, kod deponije, na izvoru kanalizacije, hahaha, malo
sam pakostan - ne zamerite, ali stvarno sam viđao kamione-košnice u ambijentima koji se ne mogu zvati čistom prirodom) , pa se ne može napraviti generalna skala tog tipa ?
Takođe mi nikada nije bilo jasno, kako se to ograniči pčela da ide samo na livadske biljke, ili samo na bagrem, itd. Nije valjda da je radijus kretanja
pčele oko sto metara, pa se vrsta meda odredi postavljanjem košnica u livadu, ili među bagremove ?
Medovi se pre svega dele na monoflorne i poliflorne - od jedne ili više vrsta cvetova i biljaka. Bagremov je na primer monoflorni, a livadski poliflorni. Čist monoflorni med je naravno u domenu teorije, uvek se tu nađu neke primese. Međutim, kad na primer cveta bagrem, pčele uglavnom zanemaruju druge biljke zato što bagrem obilno medi i njima je najekonomičnije da skupljaju med sa njega.
Osnovni sastojci meda su šećeri glukoza i fruktoza. Pored njih med sadrži saharozu, vodu, polen, minerale, enzime i dr. Odnos ovih materija je različit u različitim vrstama meda. Bagremov na primer ima više fruktoze nego livadski. Bagremov med je blagog ukusa, lak za varenje, odličan na primer za decu. Ukus livadskog meda mnogo zavisi od podneblja gde je skupljan. Obično je to mad jačeg ukusa, tamnije boje, sa većim procentom minerala. Ja na primer njega najviše volim, a vama savetujem da probate, pa da sami odredite šta vam se najviše sviđa. Najbolje je da s vremena na vreme menjate vrstu meda koju koristite.
Med se ne dobija samo od nektara. Ponekad pčele skupljaju sok sa stabala biljaka i od toga prave specifičan med koji se zove medljika ili šumski med. Ovaj med se teško dobija i veoma je na ceni. Po mom iskustvu njega ljudi ili obožavaju ili uopšte ne mogu da jedu. On je gust, tamne boje, nakiseo i sa najvećim procentom saharoze i minerala.
Ništa ti ne zameram što pominješ pčelinjake pored autoputa, naprotiv. Siguran sam da takav med ne jede onaj ko ga proizvodi. Polen biljaka upija teške metale iz izduvnih gasova kao sunđer i sve to dospeva u pčelinje proizvode. Poslednjih godina se radi na tome da se zaštiti geografsko poreklo meda. Kod nas su to prvi uradili pčelari iz Homolja, tako da homoljski med ima zaštićeno poreklo i propisan način dobijanja.
Citat:
Koliko živi jedna pčela ? Da li ih nešto lovi (ptice ili veći insekti) ? Šta ako se sukobe mravlja i pčelinja kolonija, ko je jači ? (da li se to uopšte događa ?)
Letnja pčela živi oko mesec i po, a zimska od jeseni do proleća. To se događa zato što se tokom leta pčele iscrpljuju odgajanjem legla i skupljanjem hrane. Matica može da živi i do 7-8 godina, a trutovi od proleća do jeseni. Neko je već pomenuo stršljenove, ja samo da dodam ose, detliće, žune, laste. Mravi obično ne zalaze u pčelinje društvo, ali mogu da se motaju oko košnice i nerviraju pčele. Kad se pčele prihranjuju gore pomenutim pogačama, mravi često uspeju da ih nađu, pa se skupljaju na njih. Evo kako to izgleda na mom pčelinjaku
Citat:
U vezi sa šarenolikim asortimanom na opremljenim medarskim tezgama moram da pitam i o onim drugim, za mene nepoznatim proizvodima
koji se uglavnom nude u nekim manjim flašicama i teglicama, sa natpisima "leči..." koji osobama kao što sam ja izazivaju napade skepse i cinizma.
Prisećam se naziva: propolis, med sa propolisom, med sa polenom, mleč, med sa mleči/mlečom(?)... i još neke smeše koje se takođe nude u teglicama
kao i med, ali su drugačijih boja nego čist med - nešto kao marmelada, odoka rečeno. (nisam upamtio kako se zovu, ali i na njima su etikete sa sitno ispisanim
tekstom, uglavnom rukom, o tome koju silinu pozitivnih i blagotvornih efekata ta smeša ima na zdravlje... čovek bi očekivao da za tezgom sa takvim proizvodima
vidi Supermena, ili bar Čaka Norisa, kad ono...)
Ne pitam za one džidžabidže kao što su medenjaci, suvo voće i orasi u medu, "rakija" medovača... To mi je jasno da su proizvodi za sladokusce (i žderonje).
Da rezimiram, da li ovi sekundarni/izvedeni proizvodi imaju neke vrednosti i smisla (osim placebo efekta) ?
Meni često smeta što se oko drugih pčelinjih proizvoda uvek stvara neka atmosfera mistike, pa se neretko oni povezuju sa nadrilekarstvom. Mnogo je naučnih radova objavljeno o propolisu, polenu, mleču, vosku, pčelinjem otrovu i još nekim proizvodima košnice (da, ima ih). Ukratko:
Propolis - jak prirodni antibiotik
Polen - proteinska hrana puna vitamina
Mleč - visoko energetska hrana bogata antioksidansima
Pčelinji otrov - lek koji se uspešno primenjuje kod reumatičnih bolesnika