Welding, čini mi se da poznaješ problematiku, pa se nadam da ćeš naći vremena i za poneko pojašnjenje :-)
Šta predstavlja "topitelj"? Vidim da je među onim legurama za lemljenje kalaj jedva negde spomenut kao neka manje bina komponenta neke legure (L-Ag55Sn), dok sam ja mislio da je kalaj najbitnija komponenta bilo koje legure za lemljenje. Baš sam se danas raspitivao za cenu jednog "kalaja" za lemljenje bakarnih cevi u jednoj radnji, i sada sam u čudu šta sam ja u stvari gledao? Možda i ja i prodavac to zovemo "kalaj" a u stvari je neka sasvim drugačija legura?
Mene u stvari zanimaju 3 namene bakarne instalacije: 1) Grejanje, 2) Klima, 3) Vodovod. Da li se za sve tri namene može koristiti ista legura? Posebno mi je upitno korišćenje legura u vodovodnoj instalaciji, jer tu treba ipak voditi računa i o zdravlju vode za piće.[/quote][quote]
pisac:
Topitelj je izuzetno bitan deo lemljenja, neki kazu cak i sustinski...
Evo ti malo teoretskog objasnjenja pri cemu se trudim da se izrazavam jednostavno... Kod lemljenja dolazi do izrazaja tzv "povrsinski napon". Ovo banalizovano znaci da rastopljena kapljica lema tezi da se pretvori u kuglicu i spadne na pod umesto da se kao "voda" razlije po spoju i udje u zazor... Topitelj ima zadatak da obezbedi upravo to razlivanje. Dalje, tokom lemljenja treba zastititi to mesto od oxidacije... Topitelj takodje to radi. Da bi se ostvarila bolja veza izmedju dva dela koji se leme, bolje je kada je povrsina hrapavija. Topitelji (barem neki) takodje vrse tzv "mikroeroziju" naleglih povrsina... U svakom slucaju, topitelji omogucavaju perfektno lemljenje a ne ulaze u metal spoja.
Kalaj je jedan od bitnijih elemenata tzv mekih lemova (podela je: lemovi do 450C su meki a oni koji se tope iznad 450C su tvrdi). Kod tvrdih lemova obicno je osnova bakar+cink + ostalo. Kod HTL-tj visoko temperaturnih lemova osnova je nikl.
Konkretno za L-Ag55Sn... Jedan od najcesce koriscenih lemova je L-Ag40Cd (Cu+Zn+Ag+Cd=kadmijum). Topi se na najnizoj temperaturi od svih tvrdih lemova= 590-630C. Ima izuzetno dobru kapilarnost (kapilarnost je sposobnost da sam prodire u vrlo male zazore), ima veliku cvrstocu i njime se mogu lemiti gotovo svi metali (bakar, mesing, celik, prohrom...) sami sa sobom ili jedni sa drugim. Ali, kadmijum se smatra otrovnom materijom pa se kao i hlor i azbest izbacuje iz upotrebe u USA i EU... A u svakom slucaju je zabranjen u prehrambenoj industriji (mlekare i sl.). Lem koji je najslicniji navedenom, a nema Cd, je upravo L-Ag55Sn. Povecanjem Ag i sa malo Sn se dobija "zdravstveno podoban" lem koji od ovih bez kadmijuma ima najnizu radnu temperaturu (620-660C) uz zadrzavanje velike cvrstoce, kapilarnosti i sposobnosti vezivanja raznih metala...
Kai i svugde, postoji zargon, koji je cesto pogresan. Jedna pogreska je termin "srebrna elektroda". Ove zice se tope gasnim plamenom a ne strujom, pa se nikako ne moze zvati elektrodom ali je ljudi tako zovu. Dalje sve meke lemove zovu kalajem ali se u stvari radi o legurama cija je osnova kalaj (Sn/Pb, Sn/Cu, Sn/Ag...). Dobri majstori lemljenje zovu letovanjem ili hartletovanjem (= tvrdo lemljenje sa nemackog)...
U katalogu koji pominjes, navedena legura (B-Cu94P-710/890) je najcesce koriscena i najjeftinija, za cisto bakarne cevi Cu94%+6%P. Za cisto bakarne cevi nije potreban topitelj, ali jeste ako se pokusa lemiti mesing, a i tada rezultati nisu bas najbolji. Treba tada uzeti lem sa srebrom. Spoj ne podnosi vibracije... Ovu leguru "majstori" zovu "haris", sto je opet pogresno jer je "Harris" samo jedan od nekoliko brendova koji nude lemove. Nisam siguran da li je danas i prozivodjac ili samo brend...
Mi, tj firma u kojoj radim, nismo bas ukljuceni u meko lemljenje ali jesmo veoma sto se tice tvrdog, pa ti iz iskustva kazem da se kod cevi za klima instalacije, u bogatijim kucama, koristi L-Ag15P, kod onih koji stede 94%Cu+6%P, a oni sto leme svasta pogotovu raznorodne spojeve uzimaju L-Ag40Cd ili L-Ag55Sn u prehrambenoj.
Sto vise srebra, cena je visa!!!, ali kapilarnost je bolja, niza je temperatura topljenja i lepse i bolje razlivanje, bolja kapilarnost... Inace, postoji na desetine lemova pa npr u serijskoj proizvodnji grejaca za bojlere, gde je svaka para bitna, za spajanje bakra i prohroma se kao totalni optimum pokazao lem sa 36% Ag, punjena sipkica, sa odnosom 92% metala i 8 % topitelja...
Vec sam rekao, iz naseg iskustva i iz iskustva drugih korisnika, acetilen+kiseonik je prvi izbor za tvrde lemove (one koji se tope na viso od 450C). Naravno, verovatno znas: plamen nikada ne topi lem, vec grejes osnovni materijal, pa prislanjas zicu na zagrejano mesto, pa toplota osnovnog materijala topi lem, i kapilarno ga uvlaci u spoj tj zazor, nikada plamen.