Citat:
Za milijarde niko ne odgovara
Vladimir Spasić | 28. 03. 2010. - 00:02h | Foto: M. Perić | Komentara: 29
Rudarski basen „Kolubara“ platio je najmanje 40 miliona evra nekolicini privatnika za nepotreban i skup zakup njihove mehanizacije od 2006. do 2008. godine. Krunski dokaz je podatak da je po dolasku novog rukovodstva prošle godine taj trošak smanjen sa 4,2 na 1,7 milijardi dinara, bez ikakve štete po proizvodnju Basena.
Novo rukovodstvo prošle godine trošak smanjilo sa 4,2 na 1,7 milijardi dinara
Ova informacija govori sama za sebe i potvrda je vesti koje su se pojavile sredinom 2009. godine kada je u Kolubari, preduzeću koje obezbeđuje ugalj za polovinu proizvodnje struje u Srbiji, promenjeno rukovodstvo. Tada se pričalo da su privatnici zarađivali stotine miliona dinara iznajmljujući mašine koje nisu bile potrebne Basenu, a neke su radile i po 24 sata. Trošak zakupa je od 2005. godine sa 300 miliona dinara povećan na 4,2 milijarde u 2008. Kako se to desilo, trebalo bi da odgovori Dragan Tomić, direktor Kolubare od maja 2004. do početka 2008, kada je postao zamenik generalnog direktora EPS-a. U Tomićevu fotelju seo je njegov zamenik Vladan Jovičić, koji je tu ostao do sredine prošle godine kada ga je zamenio Nebojša Ćeran.
Novo rukovodstvo je za šest meseci na zakupu privatničke mehanizacije uštedelo 2,5 milijardi, a ove godine namerava da troškove skreše za još 500 miliona. Njihovi rezultati demantuju Tomića i njegove saradnike koji su se branili da su veliki troškovi posledica ogromnih poslova u Basenu jer je s duplo manjim troškovima zakupa prošle godine ispunjen plan poslovanja i ostvarena dobit od 219 miliona.
U MUP-u nisu imali odgovor da li je sve ovo dovoljno da se pozabave lazarevačkim preduzećem, a u republičkom tužilaštvu nam je rečeno da im se obratimo kada dobijemo odgovor od policije, iako ova institucija može da pokrene postupak i sama ako joj je nešto sumnjivo. Da nije preterano teško utvrditi šta se desilo govori nekoliko sledećih informacija.
Privatna preduzeća iznajmljivala su mašine Kolubari preko direktnih ugovora ili kao podizvođači društvenih preduzeća koja su imala ugovore sa Basenom. U Kolubari su priznali da su u vreme najvećih troškova iznajmljivali mašine od 15 firmi u 2006, od osam u 2007. i od sedam u 2008, ali su saopštili imena samo četiri: Kolubara Mali Borak, Kolubara građevinar, Kolubara usluge i Janko Stajčić. Prve tri su i dalje u društvenom vlasništvu i angažovale su privatnike kao podizvođače. Rukovodstva ovih društvenih preduzeća ali i poslovodstvo Kolubare znaju koja su privatna preduzeća angažovana i da li je to uopšte bilo potrebno jer su imali svoje mašine.
Milan Todorović, direktor Kolubare Mali Borak, za „Blic nedelje“ kaže: „U 2008. smo za Kolubaru odradili posao vredan oko milijardu. Nismo sve mogli sami, pa smo angažovali privatnike, Laketu, Beokran, Deviks, Svin... Kolubara je kontrolisala ko radi i koliko, zatim su nam slali izveštaje na osnovu kojim smo pravili fakture za plaćanje i vraćali ih njima, zato oni treba da kažu da li su troškovi realni ili ne“. On dodaje da nisu nijednom bili ponuđeni na privatizaciju, ali su sada u postupku likvidacije.
Slavoljub Pavlović, direktor Kolubare građevinar, rekao je da ne daje izjave telefonom. Zato nismo mogli da ga pitamo da li je tačno da će za iznajmljivanja mašina RB Kolubari ove godine, ponovo angažovati, kako saznajemo, i privatne podizvođače. Inače, na sajtu ovog preduzeća piše da firma ima 109 kamiona kipera i tegljača, 17 rovokopača, 16 cisterni, 13 utovarivača, devet buldožera, po osam miksera, valjaka i kombinovanih mašina, tri pumpe za beton, dva finišera...
Prosečna plata 51.000 dinara
Veliki broj zaposlenih u Kolubari dodatno je osiromašio firmu. Mnogi radnici imali su uslove za penziju, ali nisu hteli da se odreknu plate koja je u proseku iznosila 51.000 dinara u 2009. ili 60 odsto iznad republičkog proseka. Novo rukovodstvo je smanjilo broj zaposlenih za 700 čime je mesečna ušteda 350.000 evra. Ove godine još 500 radnika ide u penziju. Prethodno poslovodstvo od 2005. do 2009. povećalo je broj zaposlenih za 200. Bivši direktor Dragan Tomić nije se javljao na telefon.
Ćeran: Mi samo radimo
– Postavljenjem Ćerana mnogi su se zapitali da li će on doneti stvarne promene, ali su se razočarali kada je zadržao odgovorne za pljačku iz prethodnih godina. Zakup bi morao da bude nula jer Kolubara ima pogon Pomoćne mehanizacije sa više od 200 mašina, a one koje ne rade namerno su pokvarene - kaže jedan od rukovodilaca Kolubare. Zvanično u ovom preduzeću ističu da Pomoćna mehanizacija ima 220 mašina, ali da to nije dovoljno. „Mi smo radili svoj posao – smanjivali troškove i kopali ugalj, a neka drugi organi rade šta treba“, odgovaraju u „Kolubari“ na prozivku da ne rade ništa da se kazne odgovorni za velike troškove.
Rashodi
Godina zakup
2001. godina 0,03
2003. godina 0,1
2005. godina 0,3
2006. godina 1,5
2007. godina 2,4
2008. godina 4,2
2009. godina 1,7
2010 (plan) 1,2
*u milijardama dinara
Vladimir Spasić | 28. 03. 2010. - 00:02h | Foto: M. Perić | Komentara: 29
Rudarski basen „Kolubara“ platio je najmanje 40 miliona evra nekolicini privatnika za nepotreban i skup zakup njihove mehanizacije od 2006. do 2008. godine. Krunski dokaz je podatak da je po dolasku novog rukovodstva prošle godine taj trošak smanjen sa 4,2 na 1,7 milijardi dinara, bez ikakve štete po proizvodnju Basena.
Novo rukovodstvo prošle godine trošak smanjilo sa 4,2 na 1,7 milijardi dinara
Ova informacija govori sama za sebe i potvrda je vesti koje su se pojavile sredinom 2009. godine kada je u Kolubari, preduzeću koje obezbeđuje ugalj za polovinu proizvodnje struje u Srbiji, promenjeno rukovodstvo. Tada se pričalo da su privatnici zarađivali stotine miliona dinara iznajmljujući mašine koje nisu bile potrebne Basenu, a neke su radile i po 24 sata. Trošak zakupa je od 2005. godine sa 300 miliona dinara povećan na 4,2 milijarde u 2008. Kako se to desilo, trebalo bi da odgovori Dragan Tomić, direktor Kolubare od maja 2004. do početka 2008, kada je postao zamenik generalnog direktora EPS-a. U Tomićevu fotelju seo je njegov zamenik Vladan Jovičić, koji je tu ostao do sredine prošle godine kada ga je zamenio Nebojša Ćeran.
Novo rukovodstvo je za šest meseci na zakupu privatničke mehanizacije uštedelo 2,5 milijardi, a ove godine namerava da troškove skreše za još 500 miliona. Njihovi rezultati demantuju Tomića i njegove saradnike koji su se branili da su veliki troškovi posledica ogromnih poslova u Basenu jer je s duplo manjim troškovima zakupa prošle godine ispunjen plan poslovanja i ostvarena dobit od 219 miliona.
U MUP-u nisu imali odgovor da li je sve ovo dovoljno da se pozabave lazarevačkim preduzećem, a u republičkom tužilaštvu nam je rečeno da im se obratimo kada dobijemo odgovor od policije, iako ova institucija može da pokrene postupak i sama ako joj je nešto sumnjivo. Da nije preterano teško utvrditi šta se desilo govori nekoliko sledećih informacija.
Privatna preduzeća iznajmljivala su mašine Kolubari preko direktnih ugovora ili kao podizvođači društvenih preduzeća koja su imala ugovore sa Basenom. U Kolubari su priznali da su u vreme najvećih troškova iznajmljivali mašine od 15 firmi u 2006, od osam u 2007. i od sedam u 2008, ali su saopštili imena samo četiri: Kolubara Mali Borak, Kolubara građevinar, Kolubara usluge i Janko Stajčić. Prve tri su i dalje u društvenom vlasništvu i angažovale su privatnike kao podizvođače. Rukovodstva ovih društvenih preduzeća ali i poslovodstvo Kolubare znaju koja su privatna preduzeća angažovana i da li je to uopšte bilo potrebno jer su imali svoje mašine.
Milan Todorović, direktor Kolubare Mali Borak, za „Blic nedelje“ kaže: „U 2008. smo za Kolubaru odradili posao vredan oko milijardu. Nismo sve mogli sami, pa smo angažovali privatnike, Laketu, Beokran, Deviks, Svin... Kolubara je kontrolisala ko radi i koliko, zatim su nam slali izveštaje na osnovu kojim smo pravili fakture za plaćanje i vraćali ih njima, zato oni treba da kažu da li su troškovi realni ili ne“. On dodaje da nisu nijednom bili ponuđeni na privatizaciju, ali su sada u postupku likvidacije.
Slavoljub Pavlović, direktor Kolubare građevinar, rekao je da ne daje izjave telefonom. Zato nismo mogli da ga pitamo da li je tačno da će za iznajmljivanja mašina RB Kolubari ove godine, ponovo angažovati, kako saznajemo, i privatne podizvođače. Inače, na sajtu ovog preduzeća piše da firma ima 109 kamiona kipera i tegljača, 17 rovokopača, 16 cisterni, 13 utovarivača, devet buldožera, po osam miksera, valjaka i kombinovanih mašina, tri pumpe za beton, dva finišera...
Prosečna plata 51.000 dinara
Veliki broj zaposlenih u Kolubari dodatno je osiromašio firmu. Mnogi radnici imali su uslove za penziju, ali nisu hteli da se odreknu plate koja je u proseku iznosila 51.000 dinara u 2009. ili 60 odsto iznad republičkog proseka. Novo rukovodstvo je smanjilo broj zaposlenih za 700 čime je mesečna ušteda 350.000 evra. Ove godine još 500 radnika ide u penziju. Prethodno poslovodstvo od 2005. do 2009. povećalo je broj zaposlenih za 200. Bivši direktor Dragan Tomić nije se javljao na telefon.
Ćeran: Mi samo radimo
– Postavljenjem Ćerana mnogi su se zapitali da li će on doneti stvarne promene, ali su se razočarali kada je zadržao odgovorne za pljačku iz prethodnih godina. Zakup bi morao da bude nula jer Kolubara ima pogon Pomoćne mehanizacije sa više od 200 mašina, a one koje ne rade namerno su pokvarene - kaže jedan od rukovodilaca Kolubare. Zvanično u ovom preduzeću ističu da Pomoćna mehanizacija ima 220 mašina, ali da to nije dovoljno. „Mi smo radili svoj posao – smanjivali troškove i kopali ugalj, a neka drugi organi rade šta treba“, odgovaraju u „Kolubari“ na prozivku da ne rade ništa da se kazne odgovorni za velike troškove.
Rashodi
Godina zakup
2001. godina 0,03
2003. godina 0,1
2005. godina 0,3
2006. godina 1,5
2007. godina 2,4
2008. godina 4,2
2009. godina 1,7
2010 (plan) 1,2
*u milijardama dinara
http://www.blic.rs/Vesti/Drust.../Za-milijarde-niko-ne-odgovara