Jako dobar pismeni zadatak!!!! :DDD

U prilogu je pismeni zadatak jednog beogradskog gimnazijalca!
Zaslužuje da se pažljivo pročita do kraja...

*Napomena pošiljaoca pre nego počnete da čitate ovaj pismeni zadatak
Vladimira Ševe (pisan 12.10.1997.) - teme na pismenom su bile:
- "Koštana"
- "Svetlosti nesta, prestadoh da čitam i tuga me obli: opet živim"

Ševa je izabrao ovu drugu...


Gledam, al' oči su mi sklopljene.
Osećam miris sveže lakiranog drveta. Pomislih kako je moj mrtvački
sanduk prilično dobar za pare koje sam dao. Da, konačno sam umro.
Slusam popa koji nariče i decu koja se deru: "Kuku! Strikooo!" Odlučih
da se malo prošetam, da vidim je l' mi baba Bosa došla na sahranu. Začudio
sam se kad sam shvatio koliko se lako krećem. Moram priznati da sam
zadovoljan.
Sahrana je prilično dobro uradjena. Mile, prvi gučevački trubač sa
svojim bleh orkestrom dobro je obavljao posao. Svinja se okretala na ražnju,
dok se moj pijani zet valjao u blatu. Baba Stana je sa dedom Milojicom
zamišljeno gledala u moj grob i uzdisala.
Počeh da vičem: "Šta kukaš stara, nije Omoljica mrtav, opet živim",
ali se setih da ne može da me čuje. Pogledah jos jednom moje sirote unučiće i
pomislih: "E deco, deco, ko je vas poznavao ni pakao mu neće teško
pasti."
Osetih u tom trenutku kako me nešto vuče na gore: "E pa dodje vreme da
se rastajemo". Putovao sam, mogu vam reći, dobrih pet sati. Na vratima
raja stajao je Sveti Petar. "Zdravo Petre, pa dodje vreme da se i mi
ispričamo".
Petar me je mrko gledao, ali konačno prozbori: "Ne piše ti se dobro,
Omoljice, puno si grešio. Bog te čeka." Priznajem, malo sam se
uplasio, jer ovo mi je, znate, bio prvi susret sa Bogom, a to nije mala stvar.
Ćutim ja, ćuti on. I tako ćutimo mi jedno pola sata i konačno se odvažih pa
rekoh:
"Dobar dan, Bože!". Opet ćutimo, a mene već počele i noge da izdaju. Znate, ne umire čovek svaki dan.
Konacno Bog popravi kravatu, promeškolji se malo na svom oblaku i rece: "Kazi Omoljice."
Ovaj govor sam prilicno dugo spremao pa sam rešio da mu kažem sve od prve do posledje reči:
"O Boze, vladaru carstva nebeskog, Ti koji nebom hodaš, Tvorcu mog psa
Marka, sinova Mirka i Žuje, baba Bose i deda Radovana, mog kuma
Spasoja i izvinjavam se ako sam nekoga u svoj brzopletosti zaboravio da
spomenem..."
Tu stadoh i primetih da se zbunio. Zamislite - Bog tako veliki, ja
tako mali, pa se zbunio preda mnom. Medjutim, našao je nekako prave reci, pa
rece:
- Jesi li ti Omoljice pročitao "Koštanu"?
- Nisam - velim ja.
- A jesi li, Omoljice, primetio da svetlosti nesta?
- Nisam - opet ću ja zbunjeno.
- Da li te tuga obli, Omoljice?
- Ne Gospode - rekoh - a zašto?
- Zato što je to, Omoljice, tema ovog pismenog zadatka, i bojim se da
si promašio temu.
Bog je moćan - pomislih u sebi...


**Dobio je 5!!!**


I zaslužio!

Ko li samo smišlja ovakve teme.

car :D

---

@Miroslav Jeftić Dali se ovo stvarno desilo ili je plod necije maste ja mogu samo da skinem kapu na orginalnosti i domisljatosti! :)))

Ne znam, al' ima i' pun ku..fer...

---

Pa to, neka je i izmišljeno, ali samo kad setim tema koje smo dobijali u školi, tj. ne želim da se setim.

ZADAĆNICA FILIPA GAŠPARA (08.11.2001)

Gdje Leje se kupusa zbiše
I zora ih rumenom vodom zali
Zeleno vime siše
Materi klenić mali

"Moj doživljaj poezije Sergeja Jesenjina"

Vrlo je teško objasniti pjesmu poput ove. No to ipak nije problem samo ove pjesme nego općenito svih pjesama Sergeja Jesenjina. Budući da sam već napisao ovu pjesmu na početku, lako je zaključiti da ću se u ovoj zadaći usredotočiti upravo na nju.
Prvo ću napisati ponešto o svojim razlozima zbog kojih sam odabrao ovu pjesmu. Sve je počelo kad sam danas došao u školu i saznao da pišemo školsku zadaću iz hrvatskog. To mi je probudilo sjećanja na prošli sat hrvatskog kada je profesorica najavila pisanje, ali ja sam očigledno zaboravio. No dobro.

Neposredno prije hrvatskog imali smo sat filozofije na kojem mi je moj prijatelj i suradnik Josip Dvornik rekao da ima nekakvu knjigu od Jesenjina. Ta vijest me je iznimno obradovala zbog toga što sam u toj knjizi prepoznao materijal za svoje novo djelo iliti ovu zadaćnicu. No dobro. Moram priznati da sam prelistao cijelu knjigu koja je puna Jesenjinovih pjesama.

U početku sam planirao odabrati pjesmu slučajnim otvaranjem knjige ali bih uvijek otvorio neku dugačku pjesmu, pa sam naposljetku odustao od te metode 'Slučajnog odabira'. Tada sam krenuo u potragu prema naslovu. Pokazalo se da ima desetak pjesama sa vrlo zanimljivim naslovima ali i velik broj onih bez naslova.

Prvo moram napomenuti da su ove sa zanimljivim naslovom sve dugačke pa sam bio prisiljen odustati i od toga. Preostalo mi je jedino da obradim pjesmu bez naslova. Izbor je pao na ovu koja se nalazi iznad naslova ove zadaće. Zašto? Iskreno rečeno glavni (i jedini) razlog je njezina dužina. Zauzima samo četri reda u knjizi, pa tako i u mojoj bilježnici. Pjesma je vrlo nerazumljiva za mladog mladića poput mene. No unatoč tome ja ću pokušati opisati svoj doživljaj ove pjesme. Kao prvo, ova pjesma govori o nekakvom kupusu i to je ustvari jedino što ja razumijem u njoj. Sada ću pokušati obraditi svaki stih zasebno.Tako ću možda uspjeti shvatiti značenje cijele pjesme u ukupnosti.

Prvi stih: Gdje leje se kupusa zbiše. Što reći o ovom stihu? Kao prvo, ne znam šta su leje. To me podsjeća na riječ aleje, što su ustvari nekakve ulice, pa onda pretpostavljam da su to ustvari redovi kupusa. Već sam nešto postigao; preveo sam prvi stih. Gdje redovi kupusa se zbiše.

Sada je krajnje vrijeme da prijeđem na drugi stih koji glasi: I zora ih rumenom vodom zali. Moram priznati da mi je ovaj stih razumljiv. Govori vjerovatno o tome da je kupus vlažan od rose pa izgleda rumeno kada je u zoru izložen prvim zrakama sunca koje dolaze iz smjera Japana. Još jedan stih je riješen ali činjenica je da stvari sada postaju gadne zbog toga što su preostala dva stiha stvarno ružna.

Treći stih: Zeleno vime siše. Šta bi sad to trebalo značiti? Vime imaju krave, koze, ovce…, ali kakve to veze ima sa kupusom. Još piše i da je to vime zeleno, što je apsolutno nemoguće. Recimo da sam sada gotov sa ovim stihom, ali kao da i nisam zbog toga što sam doživio potpuni debakl u pokušaju objašnjavanja ovog stiha. Nisam baš optimist u slučaju prevođenja idućeg stiha ali barem ću pokušati, zato da ne ispadne da nisam hrabar.

Četvrti, a samim tim i zadnji stih glasi: Materi klenić mali. Svaka normalna osoba će bez većih problema zaključiti da je ovaj stih abnormalan i deformiran i da ga ne može nitko prevesti. Vrijeme je da nešto napišem nešto o ovoj pjesmi u njezinoj cjelokupnoj obuhvatnosti. Ova pjesma je dosta nerazumljiva. Što je uzrok? U knjizi piše da je ovu pjesmu preveo neki Golob. On je ovu pjesmu tako dobro preveo da ja imam osjećaj da bi ju mnogo bolje razumio na Ruskom jeziku. To je pomalo žalosno.

Žalosno je i to što sam već malo previše napisao o Jesenjinu pa se nisam uspio osvrnuti na probleme u svijetu, i u Bjelovaru, u zadnje vrijeme. Što bi Jesenjin rekao da vidi što se sada događa? Bombe padaju na sve strane, Antrax na svakom koraku. No to su ustvari manje važne stvari za čovjekov opstanak. Važno je to što se Đordan vratio na parket. No to ima i svojih negativnih strana. Opet će vrtoglavo porasti prodaja Đ-ordanovih tenisica (ovako je rastavio riječ Đordan, op.a.). Svi znaju zašto je to loše. Postoji i dobra strana napada na Afganistan. Tamo je donedavno glavna grana proizvodnje bila proizvodnja droge. Sad se talibani ne mogu koncentrirati na to. U Bjelovaru se u zadnje vrijeme gradi obilaznica. Svi ljudi imaju barem jedan bubreg, a ako ne onda nisu ljudi. Kada su bubrezi bolesni onda se ide na dijalizu. Gadno je kad ni to ne ide. U prošlu srijedu su u ROCK KLUBU svirali narodnjaci – srpski. Ja sam malo bio tamo i nije mi se svidjelo. Bila je živa muzika. Pjevač je izgledao ko Haris Đinović samo što nije bio inteligentan poput njega. Sada ću navesti pjesmu Harisa Đinovića:

Ostarit ću, neću znati
Dal’ ćeš zamnom
Zaplakati
Ko ja za tobom

Ova pjesma je također u četri reda ali je mnogo razumljivija od Jesenjinove. Iz toga se može zaključiti da je Haris Đinović bolji pjesnik od Jesenjina.

U samom završetku moram istaknuti moj krajnji dojam o Jesenjinu, ovoj pjesmi i cjelokupnom njegovom opusu. Pjesme bi odlično zvučale kada bi bile uglazbljene uz harmoniku. Da je Jesenjin još živ mogao bi pjevati u duetu sa Džinovićem. Kladim se da bi to bio svjetski hit. No šalu na stranu. Jesenjin je jedan od najvećih pjesnika svih vremena, ako ne i najveći, i to nitko ne može osporiti, a kamoli ja. Ja sam svjestan da ova moja zadaća baš i nije uspjela ali zato sam označio zvjezdicama koji djelovi ustvari i nisu njen sastavni dio. Ti djelovi su umetnuti zbog mojeg osobnog zadovoljstva. To ću sada objasniti. Ja doma imam sve svoje zadaćnice i uvijek kad sam tužan pročitam ih, te sam odmah bolje raspoložen. Molim vas da mi ne date 1.


i još... link

---

majstorjoe - odlično! Baš si me nasmejao

---

Znači VRH!!!!
Ovaj o Jesenjinu je stvarno vrh.
Mis'im:
Ja razumem i 3.stih+materi, al' ostale 2 reči mi se nikako ne uklapaju... :))

Pošteno sam se nasmejao. Ali, pošto sam i sam u sličnom fazonu, onda bih mu dao jedinicu jer je "zamnom " napisao sastavljeno. :D

Jaoo ala sam se nasmejao ljudi... neverovatno.
Evo da i ja malo doprinesem ovoj temi sa jednim cuvenim dokumentom, ali mozda ga neko nije procitao pa cu ga zato postaviti ovde da se procita ili onaj ko je zaboravio da ga se podesti:


====================================================================================
KOMENTAR:
Fakultet tehničkih nauka, Novi Sad
Ispitni rad iz predmeta Elektronika, druga godina, smer Računarstvo i automatika, ispit je održan 22. januara 2005.
Student: Darko Todorović
Tekst je prekucan bez ispravki (nadam se bez greške), sem slike koja je skenirana (iz opravdanih razloga).
Milan Nikolić
----------------------------------------------------------------------------------------------------------
1. Zašto dolazi do obrazovanja energetskih zona u čvrstim telima?
Konjski Rep je ležao na vreloj steni, posmatrajući suncem okupanu pustinju ispred sebe. Sećao se šta mu je
Veprov Nos, veliki vrač, sinoć rekao: da bi mogao da koristi svih sedam energetskih zona, njegovo telo prvo mora
očvrsnuti. Zato je Konjski Rep, glave još uvek malo mutne od dima iz lule mira sa sinoćne ceremonije, pre osvita
izašao iz svog šatora i satima trčao preko nepregledne pustinje, dalje nego ikad dosad. Juče je i on postao ratnik,
dobivši svoje prvo pero, ali od danas ima još viši cilj. Naučiće da otvori svih sedam energetskih zona svog tela,
postaće najsnažniji ratnik u selu, baš kao što je to nekada bio njegov pradeda, Hijenin Brk. Žuta Stopala su maleno
pleme, ali uz njegovo vođstvo postaće još jači, i moći će se konačno suprotstaviti bledolikima. Iscerio se od uveta do
uveta, obrisao znoj sa čela, ustao i nastavio da trči.
2. Da li poluprovodnik sa većim energetskim procepom ima manju ili veću koncentraciju sopstvenih nosilaca u
odnosu na poluprovodnik sa manjim energetskim procepom? Zbog čega je to važno za primenu u praksi?
Anja je, po običaju, bila besna. Saznala je da nije položila kolokvijum iz nekog tamo okruženja poslovanja,
i sad je sedela u mom stanu, pokušavajući da skuva kafu i istovremeno gunđajući nešto nerazumljivo.
Doduše, nisam se ni trudio da je razumem. Zurio sam u knjigu iz elektronike, i želeo da me ceo svet (pa čak
i ona) ostavi na miru, bar do dvadeset drugog. Nije bilo šanse. P i N poluprovodnici skakali su mi kroz mozak,
zajedno sa Anjinom gunđajućom siluetom i velikom džezvom NES kafe u kojo se vrtela kašičica, proizvodeći
neverovatno iritantne zvuke.
Pitanje: koji poluprovodnik ima veću koncentraciju sopstvenih nosilaca, onaj sa većim ili onaj sa manjim
energetskim procepom? Hm. Zavisi od toga koliko kockica šećera može da stane u tu džezvu. Dođavola!
Pitanje: zbog čega je to važno za primenu u praksi? Pitanje je postavljeno kao da se podrazumeva da to
jeste bitno za primenu u praksi. Kad ni u podrazumevane stvari nisam siguran, bolje bi bilo da odustanem na vreme.
Bacio sam knjigu, ustao i prišao Anji, koja je upravo završavala sa kuvanjem kafe, ne skidajući besan izraz
sa lica.
- Hajde, vodim te na neko normalno piće – rekoh, zagrlivši je – Ta kesica NES-kafe ionako je tu u ostavi
otkad smo se doselili.
- A tvoj ispit? – pitala je, glumeći nevinašce. Epizoda besa ju je odmah prošla.
- Pusti sad to – rekao sam.
Otišli smo, ostavivši džezvu punu kafe da se hladi na ringli.
3. Šta treba preduzeti pri projektovanju polarizacionog kola da se promena od jednog do drugog tranzistora istog
proizvođačkog tipa što manje oseti?
Prvi korak: Dobro se naspavajte. Projektovanje polarizacionih kola uz nedovoljno sna može biti opasno i po
vaše i po zdravlje drugih.
Drugi korak: Obucite jednostavno, svakodnevno odelo. Bade-mantili ili samo donji veš su dozvoljeni, ali samo
ukoliko pomenuto projektovanje radite kod kuće.
Treći korak: Unapred pripremite pribor. Nemojte dozvoliti sebi da vam u punom stvaralačkom zamahu otkaže
hemijska, ili ostanete bez minica za patent-olovku.
Četvrti korak: Pokušajte bar da pre bilo kakvog projektovanja konsultujete udžbenik iz elektronike.
4. Koji režimi rada NPN tranzistora postoje i kako se modeluju za velike signale?
U sobi je vladala polutama, uprkos petrolejskoj lampi na stolu, koja je bila podešena na maksimum. Osim
lampe, na stolu se nalazila i otvorena konzerva pseće hrane (“Fido! Vaš pas će mahati repom dok jede!”),
poluprazna kutija Laki Strajka, i crveni tranzistor, iz kojeg je izlazila tiha muzika (Doni Donerston i Papirni
Majmuni; pesma se zvala “Moja devojka sa očima različite boje”). Na njemu su se jasno videla slova NPN (nekada
ih je bilo više, pisalo je NIPPON, ali mnoga su otpala još dok ga je stari Arni nosio u levom džepu košulje, ne bi li
pratio utakmice dok ore), ali ta slova trenutno nisu bila predmet Anrijeve pažnje. Arni je, sa prljavim naočarima u
levoj i šrafcigerom u desnoj ruci, vrlo radoznalo i pomalo bledo zurio u par zarđalih šrafova na gornjoj strani
tranzistora. Ovakav kakav je, tranzistor je bio u stanju da hvata frekvencije u rasponu od 85 do 109 MHz, a to,
izgleda nije bilo dovoljno da uhvati i frekvenciju koju “oni” koriste. Jer, sinoć ih je opet video, tanki snopovi
svetlosti baš iznad njegovog kukuruznog polja, i siguran je da su to osvajači sa druge planete, vanzemaljci sa
velikim očima i još većim laserskim pištoljima. Ako još bude uspeo da modeluje ovaj tranzistor da prima velike
signale, onda će mu i drugi (debeli Toni, naprimer, taj pijani zafrkant!) konačno poverovati kad bude pričao o
spaljenim kukuruznim poljima, i otiscima letećih tanjira koji su tu sletali. Možda će čak dobiti i orden od
predsednika, kad se sazna da je baš on prvi primetio uljeze. To bi bilo nešto!
Još samo kad bi znao kako se ovaj vraški tranzistor otvara!
5. Skicirati strukturu i karakteristike MOSFET-a sa indukovanim i ugrađenim kanalom N-tipa. Kako se
karakteristike menjaju ako se radi o tranzistoru P-tipa?
M.O.S.F.E.T (Montrealska Olimpijska Staza Formule 1 za Evropska Takmičenja).



Ukoliko se za slušanje prenosa trka koristi tranzistor P-tipa, menja se modulacija glasa komentatora, u zavisnosti od
kvaliteta/marke pomenutog tranzistora.

====================================================================================

Ko zeli da deli dalje, evo i link-a (postavio sam u HTML zbog lakseg deljenja).
http://www.srele.iz.rs/komedija/oet/

I ostale su odlične


ZADAĆNICA NIKOLE ŠOŠKIJA (21.02.2002)

“Glasujem za ‘Protiv’ ovisnostima”

Protiv sam ovisnosti jer je to najveći porok u životu, mislim da su ovisnici o drogi ili malo mutavi ili su se prevarili u samom početku, jer su mislili da je uživanje i ugodnost jedina stvar na svijetu koja je dobra. Nisu mislili na svoju obitelj ni na prijatelje nego na neprijatelje kao što su droga i pušenje. Misliti na neprijatelje je za mene stran pojam kao suh kamen na dnu mora. Neprijatelja treba poštovati, ali ne i klanjati mu se. Ovisnici misle da je droga fora, a u biti droga je noćna mora. Zašto? Zapitah se, čemu drogiranje, živjeti u javi ili živjeti u snu nisu niti slični pojmovi. Kombiniram da je pušenje čak gore od svih vrsta droga, jer ako umreš od droge, umrijeti ćeš barem u miru, užitku i duša ti je spokojna, ako pak umreš od nikotina znaj da ćeš dobiti ili rak ili ti odu glasnice što u replici znači da umireš u boli i dugotrajno se mučiš, pluća ti pocrne i počneš kašljat krv. Barlović mi je jednom rekao: “Ako se počneš drogirat, krv ćeš pi… i trule gume s…!”*. Zato Šoški nikad ni ne bi iskusio to ružno iskustvo koje bi se moglo nazvati travica smrti, ko i kuda harao je svijetom, ali nije okusio ni cigaretu ni lake droge. Ali ne mogu reći da nije popio pokoju litricu i vodicu. Iz osobnog iskustva mogu reći da alkohol može biti i prijatelj i neprijatelj, negiranje alkohola nije u redu, jer čašica piva ili vina može biti i korisna, nisam za alkohol ali recimo Šola je inače ovako bahata, agresivna i ima destrukcijsku ćud, ali kad se napije ona je miroljubiva i mirna, kombiniram, u školi je stalno pijana. I razmišljam sad o riječima babe Atiha u rijetkim trenutcima kad je ovaj bio trijezan, kaže veli: “da li piti ili ne piti, pitanje je sad.”. Mislim da ljudi sa problemima i možda nekim psihičkim problemima imaju pravo na piće. Vjerovatno da Šola ima probleme.

Ja sam čovjek od iskustva, povjerenja i iskrenosti, ali pošto sam iz prošle zadaćnice dobio jedan, morao sam sam pisati što sam morao, a ne što sam mislio, radi dobre ocjene, ali sad sam puko. Smatram da se u Hrvatskoj trebaju legalizirati sve droge, pa i ove najgore, jer ko se hoće drogirat drogira se i ovako. Kada bi legalizirali droge mogli bi otvoriti drogereški turizam, otvorili bi velike poslove za drogeraše, industrija bi se razvila, a i zaposlenost bi porasla. Isto tako razvio bi se i bolji sustav liječenja ovisnika o drogi. Zaključak: droge nisu loše što se ljudi drogiraju nego ljudi koji ne shvaćaju bit života i svojeg življenja. Život bi se trebao sastojati od odricanja i pomaganja, a ne uživanja i trovanja samog sebe, a dalje i druge. Drogeraši se primitivci koji ne mogu riješit problem na ljudski način.

* - “…krv ćeš pišat i trule gume srat!”


OCJENA : NEDOVOLJAN (1)






ZADAĆNICA NIKOLE ŠOŠKIJA (08.11.2001)

“Moj doživljaj poezije Sergeja Jesenjina”

Sergej Jesenjin je uvijek za mene bio čovjek od iskustva što se tiče opisivanja pejsaža i svoga kraja. Zato sam izabrao njega i njegove pjesme koje u meni pobuđuju osjećaj animalnosti, te transcedentalnosti prema selu. Selo je moja budućnost i moj san, ova bučnost i osjećaj samoće u gradu ne može opstati u meni. Grad i selo su totalno suprotna pojma, pa pošto me grad guši, morat ću okušati život na selu, gdje i teži moj duh. Oduvijek sam volio selo, kao i Sergej, zato bih sam sebe mogao pitati jesam li ja Sergej, ili je li on ja? Čitajući Jesenjinove pjesme spozano sam što je u biti krava, te neke druge životinje, te sam ih odlučio uzgajati. Mislim da su životinje vjernije od ljudi te da ih je lakše voljeti, s njihove strane biti lakše voljen. Kada bi uzgojio mnogo životinja, ne bi ih ubijao nego iskorištavao u neke druge svrhe, recimo za mlijeko, sir, vunu, a možda bi jednu kravu s velikim rogovima poklonio Šuricu. Svakom priajtelju bih poklonio neku životinju, npr. Dvornik bi dobio kozu, Gašo jednog malog tornjaka po imenu Bruno, da se može družiti Alfom, Kovi bih poklonio konja da se uči voziti i Zvonku ovcu da se uči brijati. Moje životinje bi bile ekološki svjesne i ne bi pojele čovjeka.
Stoga sam odabrao pjesme koje mi se najviše sviđaju, a to su Krava, Lisica, Pjesma o kuji, Kaćalovljevu psu. U njima on govori o bitku životinja te njihovim krepostima. Kada ja umrem ako umrem želio bih se reinkarnirati u psa lutalicu, ali ja bih se prao svaki dan i spašavao bih ljude od neugodnih iskustava. O kakav bi ja šarplaninac bio, zvao bi se Rambo. Sergej bi me možda opisao, a možda i ne bi, on opisuje selo, voćke i životinje zato je i bio poznat.
Zaključujem da je lijepo živjeti na selu, čitati Sergeja, te sjediti kraj vatre i slušati kako pucketa vatra.

OCJENA: NEDOVOLJAN (1)



Ove doduše nisu na sajtu koji sam linkovao..


Glasujem za "Protiv" ovisnostima

OK, kao prvo i prvo, onaj koji ovo čita mora se obvezati da neće ništa od ovoga reći ravnatelju, voditeljici nastave ili, ne daj Bože, profesorici iz hrvatskog. Ako se slažete, ubodite olovkom ovdje, ovdje ili ovdje.

Sad mogu pripovijedati u miru.. Bilo je to 2002. godine Gospodnje, 15.aprila. Probudio sam se u 7.30 radi obaveza koje imam u 9h. Nakon bljutave marende i slanog mlijeka obukao sam svoje najdraže odijelo: crni "šinjel", crnu košulju, crne hlače i crne patike. Bus je stigao u 8.40 i uputio sam se u samo središte prijestolnice dilera (za neupućene:Zadar). Na putu do zgrade gdje je smještena tajna organizacija zvana ZPG(ma što to značilo) morao sam se probiti kroz par mračnih uličica gdje su mi dileri pokušali uvaliti barem 2 kile cementa. Stigavši, ugledao sam velebno zdanje s natpisom: "Ostavite svaku nadu, vi koji ulazite". Otvorio sam masivna drvena vrata i zakoračio u hodnik. Za sada je sve bilo u redu. Nečujno sam se popeo na kat i zaputio se do prostorije u kojoj je bio šef ove organizacije, neizvjesni N.S. Kroz rupe između vrata i okvira izbijao je bijeli dim. Pokucao sam i ušao. Od dima nisam mogao vidjeti ništa, ali se u pozadini čuo refren pjesme "Angie". Napipao sam put do stola i uvalio se u fotelju. "Iz dima" sam začuo glas od kojeg ti se sledi krv u žilama. N.S. mi se obratio. Pred mene je doletio fascikl s tajnim papirima i glas mi je rekao: "Ovo se ima da riješi do sutra.". Ponizno sam se zahvalio i izašao iz sobe. Sve je bilo u redu, ali čim sam otvorio vrata koja vode na ulicu i nada da ću se spasiti bivala sve veća, osjetio sam strašnu mučninu. Otrčao sam do najbliže knjižare i uspio pronaći knjigu "Recite DA! nepušenju". Otvorio sam stranu gdje pišu bolesti koje izaziva određeni tip cigareta. Problijedio sam. Pisalo je: "Marlboro lights: ove potencijalno veoma opasne cigarete imaju jedno čudno svojstvo: onome koji ih puši ili udiše njihov dim povećava se sposobnost rješavanja zadataka iz fizike. Onaj tko na njih nije naviknut može osjetiti mučninu, glavobolju i snažne bolove u predjelu prsnog koša. Takva osoba mora odmah potražiti liječničku pomoć ili bi za nju moglo biti kobno." Međutim, nisam ja potražio pomoć, potražila je ona mene. Od bolova sam se onesvijestio a vlasnik knjižare je pozvao liječnika. ...

Kad sam došao k svijesti, vidio sam da ležim u bolničkoj sobi. Bio sam užasno žedan i pritisnuo sam gumb-zvonce za sestru. Izvana sam začuo glas: "Šefe, probudio se.". Oblio me hladan znoj. U sobu je počeo ulaziti bijeli dim. Vrata su se otvorila.NEEEEEEEEE!!!!!!!!!




Svitaše, rosa je pala
od autora A.Ć.

Svitaše jutro 21.3. (ravnodnevnica). Sunce viri točno na istoku spremno da započne ovaj jedinstven dan. Na tlu svjetlucava rosa koja se kondenzirala preko noći. Jutro je sunčano, samo jedan stratus na zapadu prijeti da će ispustiti H2O. Hvala Bogu što na Zemlji postoji atmosfera da daje otpor tim sfernim kapljicama koje bi inače pod utjecajem gravitacije ubrzavale bez kontrole i rušile sve pred sobom. Ali nadam se da ovaj stratus koji je dio jedne slabe ciklone hoće skrenuti i kondenzirati se negdje nad jugoistočnijim krajevima.
Odjednom osjetim podrhtavanje tla sa epicentrom u 20° i.z.d. To mora da je zbog podilaženja tektonskih ploča radi mijenjanja brzine rotacije Zemlje. Krenuo sam ja tako dalje 2*103 dm kursom 47°37´15˝. Tamo se nalazila jedna konkavna padina od 27%. Na njoj su se vrlo jasno vidjele posljedice spiranja i odronjavanja. Ipak našao sam jedno mjesto sa vegetacijom gdje ovi procesi nisu mogli djelovati, te sam tamo legao. Nakon što sam tako stajao u horizontalnom položaju točno 1876.4968732 sekundi, dođe mi jedan Homo Sapiens L starije dobi i neodređenog spola i počne mi govoriti da skup prostih brojeva nije beskonačan. Htio sam ga opaliti šakom u glavu ali ipak nisam jer sila koja bi tada djelovala na njega bila bi jednaka sili koja bi djelovala na mene pa se to ne isplati. Nakon što sam mu dokazao da je skup prostih brojeva beskonačan pomoću matematičke indukcije, krenuo sam kući uz pomoć sile trenja (FTR) bez koje se ne bih mogao uspeti uz onu padinu.
Kad sam došao kući, otišao sam leći i pustio bubrezima da troše energiju iz organskih spojeva u mojim stanicama. Mitohondriji su počeli obavljati svoju dužnost.

Ocjena: dovoljan (2)

---