Epilog jedne od million priča na istu temu, iz spiska najstarijih zanata.
Ne verujem da je ideja od samog početka ovako osmišljena, ali je nesporno da su upotrebljena sva poznata sredstva jedne dobro režirane predstave od kostimografije, scenografije, šminkernice...do dramaturgije.
Sa obaveznim i znalački upotrebljivim elementima iz oblasti psihologije.
Inicijatori i izvršioci, kao i učesnici u takvoj predstavi su podjednako odgovorni za svoja činjenja.
Ovi, što su maknuli pare u pogrešne džepove, i oni (Donatori), što nisu kontrolisali tokove svog novca.
Kako prepoznati prave, validne...
Da. Ima ih registrovanih, međunarodnih...sa transparentnim kvartalnim, polugodišnjim i godišnjim izveštajima...
A šta sa ovim lokalnim, uličnim sakupljačima humanitarne pomoći?
Kada istovremeno Crkva (po ko zna koji put) sakuplja priloge za izgradnju hramova i očajna rodbina sakuplja priloge da odvede bolesnika u neku kliniku.
Crkvi se veruje, kao instituciji i puni joj se kasa, za proširenje delatnosti, uvođenje grejanja...
A ovim očajnicima se zalupe vrata, ne pitajući ni razlog...jer se tretiraju kao prosjaci...mrš.
Ali, da ne širim temu...
Dobra ona karikatura M. Somborca u "Blic"-u
Pozdrav
Vladimir
It´s easy to play any musical instrument:
all you have to do is touch the right key at the right time and the instrument
will play itself.
Johann Sebastian Bach
(1685 - 1750)