Citat:
Ankalagon the Black: ...ne moze da se meri sa olimpijskim treniranjem mladih devojaka za gimnastiku ili treniranjem kung fua u shaolinu, isto mlade dece. A da ne pricamo o brutalnoj skoli muay thai-a sa Tajlanda.
I ja sam zapamtio neke dokumentarce gde se prikazuje kako se od malih nogu treniraju
olimpijske nade u Kini, CCCP-y, SAD... Svuda se provlače snimci namučenih dečjih lica, kao i izjave pune bolesnih ambicija roditelja, trenera, škola... Slične zaključke mogu da izvedem ako se prisetim nekih stvari koje sam primećivao kod dece iz svojeg detinjstva , koja su nešto trenirala, njihovih roditelja... I tačno, neki su tu i tamo uspeli (zarađuju od fudbala na nekim nivoima takmičenja koji su daleko od tv-prenosa) , a neki su u
svom sportu ostali samo na tom nivou da danas rade kao treneri mlađih polaznika, što kao stalni posao, što kao dodatni...
Ipak, naveo bih jedan svetli primer jednog svojeg vršnjaka iz osnovne škole, koji u detinjstvu nije ništa trenirao , ali su ga roditelji usmeravali(
ne primoravali) na razne
hobije (modelarstvo, jedriličarstvo, raketarstvo... toga se otprilike sećam da nam je pokazivao...) , zatim putovali su dosta na svakom raspustu, vodili ga
u bioskope, pozorišta... Kasnije je počeo da trenira košarku ali ne zbog roditelja nego zbog društva i Majkl Džordana, čini mi se u šestom ili sedmom razredu, pa je od toga kasnije u srednješkolskom periodu odustao,
i onda sam ga sreo negde posle srednje i ispričao mi je da se bavi planinarstvom, a kasnije sam čuo (to jest video na televiziji) da se čovek popeo na razne
svetske vrhove, uključujući i Everest. Čovek je zaljubljenik u to što radi, i pre tridesete je bio i video mesta koja 99,9% nas nikada neće, a neće ni fudbaleri, košarkaši, teniseri, bilderi...jer su "u mašini" kao i mi koji radimo za platu.
Dakle, ne mora baš uz krv, suze i znoj, bar ne od malena i bez šanse da sam odabereš.
A evo
jednog primer(k)a koji je verovatno prošao jedan od ex-cccp atletičarskih "vrtića"