Citat:
serbolicious: u vezi ovoga prodavanja dedovine:
Ne znam zasto se toliko cuva ta zemlja i suma. Nisam za to da se proda pa da se popije! Ali znam milion primera iz mog kraja (rodjaci, stricevi, babe, komsije) gde ljudi nisu hteli da prodaju neku sumu ili livadu da bi skolovali decu.
I ta deca nisu isla na fakultet i danas se pate i cuvaju tu istu zemlju i sumu. I naucili su, na sopstvenoj kozi, kako je ta zemlja/suma suvise vredna da bi se prodala! Mislim...
A uvek je izgovor to sto je suma/zemlja suvise jeftina, kao bolje je da imamo to trebace nam nekada. Bolje nego da se ulozi u obrazovanje?!?
Pobogu, to je neki fetish koji nikada necu razumeti! Jeste dedovina, ali opet treba pametno.
Vidis ovako covek bez korena i koji to ne ceni po meni ne vredi nista, zasto ja tako mislim, 'bem ga - ne znam :)
Ja i ako sam usvojen sam se toliko makar angazovao da saznam ko mi mater, i na moju srecu nije nikava
'ona' nego zena koja je bila data od rodjenih roditelja (devetoro brace i sestara) na sluzbu iz siromasne Dalmacije u Bosnu,
gde rodila mi polubrata starijeg 20. god., a mog oca upoznala u Sibeniku pa zatrudnela, a ja eto rodi se!
Oko imovine ne mogu znati sta je bilo, ali znam da je bila nevencana, pa kad cale (kroz ono detinje secanje) umro, neki pametni njoj - mrs u tri lepe,
mene u dom, a njima imovina! Sve to Novi Sad...
Neki dobri ljudi me usvojili ovde u KG, te se ja dusom i srcem osecam da pripadam ovde, i isto mi ostavili neku imovinu sve
u nadi da im produzim lozu, i ako neki rodjaci to ne smatraju za dobro, ali eto jedini od celetove familije jos cuvam kumstvo
a ne kao neki popisanci da uzimam drugarice i drugove, nego ono staro od davnina, a sa drustvom se samo druzim :)
Lako je prodati, tesko je steci!
p.s.
Zemlja je sad bud-zasto, nije to pametan nacin da se zaradi, treba zaraditi radom!