Citat:
DaliborP: Neko ko na primer ne voli da izlazi nocu po tvojim standardima uopste ne zivi niti se zabavlja :) To su ti standardi balkanske gologuzije, uopste nemaju veze sa finansijama. Vrhunac zabave - nocni izlasci.
Pitas coveka koliko cesto izlazi preko nedelje do 1:00 da bi zakljucio da li on "zivi" i koliko se zabavlja. Izvini, ali to mi je bas smesno :-)
Ajde ovako da ti polako objasnim o cemu pricamo, a sto ti ocigledno nisi razumeo. Mozes ti imati para i ne izlaziti nigde iz kuce, to je tvoj izbor ali onda nemozes da pricas o nekakvom drustvenom zivotu, o druzenju, o provodu. Uzecu Ameriku ili Englesku. Preko nedelje nema skoro nikoga napolju, posao-kuca i to je, a onda dodje petak ili subota uvece i ogroman broj ljudi izadje napolje i dobar deo se napije i ponasa kao pusten sa lanca. Zasto? Zasto su izasli nocu ako su to balkanski maniri, mogli su ujutro da se posete u vidu kucnih poseta i to je savrsenstvo po tvom nekom standardu. Zasto su morali da cekaju tek petak ili subotu? Pa odgovor je jednostavan ma kolko se ti previo blesav.
Retko ko izlazi preko nedelje jer mora da se radi i ne moze se ostajati nocu, jer ce sutra dan biti problema na poslu. Zato se ceka petak ili subota.
Ljudi koji mogu sebi dozvoliti izlaske u toku nedelje su bogati ili nekih slobodnih zanimanja ili su na visim pozicijama pa ne idu na posao sa fiksnim radnim vremenom vec mogu doci kad zele, sto obicnom svetu nije dozvoljeno. Osim toga svuda "na zapadu" izlazak u restoran nije tako jevtina stvar. Sto sa druge strane opet pokazuje tvoje imovinsko stanje. Uzecu Ameriku, a slicno je u Engleskoj i verujem u celoj Evropi.
Uzmimo da izadjes tri puta nedeljno u obicnom restoranu (ti, zena i jos jedan par) neces proci ispod 200 US$ , ne mora uvek ti da platis, ali bice bar sest puta da ti platis to ti dodje 1200 US$ to ti je minimum. Ako jos u toku dana popijes po jednu kafu negde (ne racunamo kafemat u firmi). Pa jos dodajmo cigarete, ako pusis onda to izadje na 1800 i vise. Da bi u Americi mogao da potrosis te pare samo na kafu, izlaske i cigare, mora ti satnica biti malo visa. To cisto da pokazemo da gologuzija ne moze da izlazi tek tako. Mozes ti imati para i ne izlaziti nigde, to se slazem, ali da budes gologuz, a da izlazis skoro svako vece, to nikako ne moze. Ne moze ni ovde, samo je ovde kafana jos uvek dostupnija i obicnom coveku. Plus ovde nije nikakav problem da dodjes mamuran na posao, to je deo naseg folklora. O tome pricam, napregni malo svoj mozak, mozda ces razumeti.
Za ostale diskutante koji nikad nisu radili za "zapadne" firme, da pojasnim jedan bitan moment gde se mi razlikujemo od njih.
U Americkim firmama moras ceo dan glumiti da nesto radis, da negde zuris, da si jako zauzet i mora konstantno da vlada neki pritisak. Mora biti napeto, kao da smo na finalu NBA. Ne razbijaju se ni oni od posla, ali moras konstantno drzati neku neprijatnu tenziju. Moras glumiti i moras paziti da te ne gledaju da dugo sedis zaludan, a sve to oduzima energiju, trosi te.
Vecina nasih ljudi ima drugaciji pristup ( i ja sam takav), reci sta ti treba, zavrsicu ti posao i posle me vise ne diraj. Sta cu posle raditi, to je moja stvar. Zato vecina ljudi na "zapadu" mora na povecerje u 22.00, jer sutra se opet trci, ne moras nista odraditi,ali moras biti u pokretu, sama organizacija rada te cedi. Ja licno nikako ne mogu da se naviknem na taj "zapadni" sistem rada.
Dacu jedan konkretan primer.
Kad sam prvi put bio u Iraqu, jos uvek nisam razumeo taj njihov sistem rada i sta se desava. Radio sam u smeni (jedan tim, jedno vozilo)sa jednim amerom, kao jedan tim dezurnih elektricara. Negde pred kraj smene na oko 15 minuta pred zavrsetak smene dolazi poziv za kvar. Ako ocutimo i ne javimo se na poziv ili slazemo da nesto radimo, zavrsava nam smena i idemo na dorucak. Ako primimo poziv, moramo da zavrsimo posao. Svaki sat se placa, znaci prekovremeno se placa. Ja ne zelim da primim poziv jer mi tih 20-30 US$ za taj sat ili dva nista ne znace jer mi je ionako plata dobra, meni je bitnije da odem na dorucak i posle sa ekipom imamo zakazano kafu. Amer se brine za tih 20-30 US$, sad ce to da izgubi. Ja njemu kazem, dacu ti ja tih 30US$, samo nemoj da me teras da ostajem prekovremeno. On dugo vremena nije mogao da razume moj gest. Posle je shvatio, pare nikad nije uzeo od mene. Posle mi priznao da ga je bilo strah da ga nesto ne mestim jer sam mu delovao lud, kaze da je razgovarao sa drugim Amerikancima koji su bili na Kosovu ili u Bosni da pokusaju da mu objasne o cemu se radi.
Nema tamo Meraka i Čeifa ( u Makedoniji se kaže merak i kef), nema uzivanja u kafi i dangubenju. Sve mi je nakako sterilno i instant, sve na brzinu. Sve se nesto meri kroz dolar ili euro. Da budem iskren i ovde vremenom postaje isto tako odvratno. Postajemo Amerikanci, onako na silu, preko noci.