Sistem je bio toliko dobar da su radnici masovno odlazili na rad u inostranstvo, i to uz svesrdnu pomoć i organizaciju od strane iste te države.
SFRJ se od 1970. do 1980. enormno zadužuje, dug je porastao 5 puta (sa nekih 4.5 na preko 20 milijardi dolara), Tito da je poživeo još koju godinu, sami bismo ga smakli.
Tito je odlično žonglirao kao i prvi severnokorejski lider u vreme dobre vojne i finansijske podrške od strane SSSR. Kad je SSSR propao, a Rusija 90-ih maltene bankrotirala, u Severnoj Koreji su umirali od gladi. Sada Severna Koreja živi od šverca minerala i poslova na crno preko fantomskih firmi u inostranstvu, a sav novac se ulaže u Pjongjang i još par turističkih lokacija, i jedino tu je strancima dozvoljen pristup, naravno uz "civilnu" pratnju, što košta samo 100$ dnevno.
Kad je u Severnoj Koreji tako dobro, što ne dozvole strancima da se slobodno kreću, ili bar da se slobodno kreću uz tu civilnu pratnju, nego je kretanje strogo ograničeno samo na određene lokacije?
Zato što je ostatak Koreje zaglavio u 60-im godinama prošlog veka i ne može da se pomeri odatle, jer se svi resurski države ulažu u glavni grad i lagodan život onih koji podržavaju režim. Dođe lekarska ekipa iz inostranstva da pomogne oko problema sa kataraktom kod jedne grupe ljudi, koji su praktično oslepeli zbog loše ishrane, glavni hirurg sa timom odradi više od 10 operacija, i pazite sad, u nekoj prostoriji ljudima skinu zavoje, i oni, pošto je operacija uspela, krenu da se klanjaju slici velikog vođe i da mu zahvaljuju i plaču, kao da ih je vođa operisao!
Slično nešto bi zadesilo SFRJ da je Tito poživeo još 10-ak godina, ko zna koga bi on imenovao za naslednika, a oni na vrhu ne bi ni od čega prezali da ostanu na vlasti. Na kraju krajeva, možda bi tako bilo i bolje, jer se ne bi lažni komunisti preobrazili u socijaliste i gurnuli ovu zemlju u desetogodišnju izolaciju i građanski rat.
Blessed are those who can laugh at themselves, for they shall never cease to be amused.