Citat:
Zakoni se prave da pokriju jednim potezom što više ljudskih slabosti (slobodnu procenu, lenjost). E sad, slažem se da na ovaj način streljaja puno nedužnih...
Ne bih se složio. Zakoni služe da urede odnose između ljudi, prevashodno. U ovom slučaju je bezbednost na putu. Znači, sopstvena, ali i bezbednost drugih. I zašto se ljudi, toliko potcenjuju? Ako se ja ne ponašam bezbedno, tj. ne koristim zimku opremu kada joj je vreme, ja ću, prevashodno, prvi nastradati ako mi se nešto desi. I zašto bih ja, tj. neka osoba to uradila? Da li je to racionalno? Naravno, biće i takvih koji neće, ali na to neće uticati mnogo zakon (tj. neće ih naterati da se ponašaju po zakonu iz raznoraznih razloga, nisam rekao opravdanih, ali verovatno bi ih se oni setili), ali na savesne hoće. Nekako mi to previše zvuči komunistički, jer "ti ne znaš šta je tebi dobro, evo ja ću da ti odredim"...
U stvari, ovde i ne pišemo o zakonu, već o pravilniku... Sećam se, skoro je bilo, da zakon o zdravstvenom osiguranju, koji je Obama progurao u Americi, ima preko 5.000 strana. Tamo izgleda, nema uredbi ni pravilnika. A tradicija, da zakoni ostanu nedorečeni, pa se naknadno bliže uređuju ranoraznim uredbama i pravilnicima nosi iz I svetskog rata (kada Skupština nije mogla stalno da zaseda, pa je Vlada i Kralj preuzela na neki način zakonodavnu ulogu), i vidim fino se to ukorenilo u nas, pa danas imamo i skoro tajne propise, interne propise, za koje mi i ne znamo, ali raznorazni državni organi po takvim propisima postupaju, i utiču na naše živote direktno ili indirektno. Evo, da je taj pravilnik deo zakona, ne bi se tako lako menjao, ali ne bi se kao takav ni doneo. Svaki zakon na kraju, ima svoju cenu koštanja, bukvalno. Samo je pitanje, ko to treba da plati.
I dajte da vidimo, ko su ti lenji vozači?
Imamo prvo profesionalne vozače. Kamiona, autobusa, kombija, dostavnih vozila itd. Profesionalci su, znaju šta rade, znaju put, imaju iskustva (da kažem, kazne za njih su ogromne). Pa imamo vozače koji svaki put putuju na posao; treba da i oni znaju nešto o tome. Pa imamo vozače koji povremeno, iz poslovnih razloga, putuju. Ali nije im prvi put, pa može se reći, znaju da voze, i znaju nešto o zimskim uslovima. Na kraju, imamo i turiste, koji u sezoni, idu na recimo zimovanje, znaju gde idu i šta im treba da bi došli do odredišta. Ima i vozača koji povremeno posećuju stari kraj, poznaju put i vremenske prilike. Da, imamo i početnike vozače, kao moja sestra, recimo, ali ona je već stavila zimske gume, i pitala me da li sam ja to uradio. A svaki početnik, obično, ima uz sebe iskusnog vozača u porodici ili među prijateljima.
Iznenadan put? Razmišljam o tome, recimo iznenadna bolest člana porodice. Pa valjda će vozač biti dovoljno odgovoran da člana porodice bezbedno preveze.
Hoću ovim da kažem da velika većina ljudi jesu savesni, i da nema potrebe da ih neko "tera" da rade u svoju korist. To će sami da urade. Velika većina. E, ona manjina, nisam siguran da će ih bilo koji propis naterati da se ponašaju bezbedno.
Ovim rešenjem će i ljudi koji nemaju, moći savesno da se ponašaju. Neće kupiti zimske gume jer nemaju, ali neće ni voziti svoje automobile kada je sneg na putu. Neće kršiti zakon. A moći će da voze zimi. Kada je lepo vreme. Kao danas (mada još nije kalendarski zima).
Ne zaboravite da bi ovaj propis, teoretski, mogao da košta građane Srbije od 300 milona EUR pa naviše.