Ocigledno je da se poljoprivreda tajkunima isplati i tu je ventura potpuno u pravu. Medjutim, od oko 2 miliona stanovnika Srbije koji zive od poljoprivrede, takvih tajkuna koji obradjuju stotine hektara moze biti.... koliko ventura? Mozda, 10.000, tj 0.5% najvise?
Dakle, ako ja uz svo moje skromno i povrsno znanje mogu da vidim ogromne manjkavosti u tvojoj racunici, sta bi sve tu nasao neko ko od poljoprivrede zivi....
Citat:
Evo njegovih rashoda po hektaru:
200 evra zakup zemlje
500 evra pune agrotehničke mere (to je sve po zadružnim cenovnicima, sa uključenom amortizacijom opreme, gorivom, bukvalno svim. Seljake to obično košta daleko manje, pogotovo jer rade sami sebi, plus uvek hvataju krivine i ne primenjuju pune mere)
80-100 evra kombajniranje (skidanje) i transport
Ukupan trošak proizvodnje: cca 800 evra/hektar
Mislim da si ti prosle godine navodio cenu od 230 EUR kao neprihvatljivo nisku za vlasnike zemljista. Ljudi koje poznajem za svoje obradivo zemljiste bez problema dobiju 250. Sad ne kazem da lazes, mozda negde ima za 200, ali ako to podrazumeva da sednes u auto, napunis rezervoar pa 2 sata vozis do tamo, da ne pominjem traktor, onda...
O agrotehnickim merama ne znam apsolutno nista. Medjutim, isto kao za prethodno, to mozda vazi negde. da li si siguran da svako u svom selu moze dobiti uslugu agrotehnickih mera od zadruge? Ili mora kupiti svoj traktor, plug, tanjiracu, sejalicu i prskalicu? Kombajn ne treba, to koliko sam primetio dodje svuda gde je ratarstvo iole zastupljeno. Ako ti dam adresu gde imam hektar-dva zemlje, za koliko novca mi mozes organizovati te agrotehnicke mere? I da li uopste mozes? Naravno, da seetva bude kad joj je vreme, a ne u nekoj medjusezoni kad joj je odavno prosao svaki rok.
To sto neko radi sam sebi nije nikakva usteda, naprotiv - ako ukalkulises nabavku poljoprivredne mehanizacije i amortizaciju iste, ne vidim kako bi nekom prosecnom ko ima 3 hektara moglo vise odgovarati da nabavi poljoprivrednu mehanizaciju i sam radi, to je manje isplativo ali tako mora, jer u barem 90% sela ne postoji usluzna obrada zemlje o kojoj pricas. Jednom sam imao prilike da pitam jednog poljoprivrednika zasto nabavlja polovnu kosacicu za travu od 1.500 EUR, kad on ima 3 hektara livade i od tog novca moze platiti kosenje sledecih 10-15 godina, a kosacica mu nece toliko potrajati, objasnio mi je da ako placa kosenje onda ga moze dobiti samo u kisnom periodu pa mu pola letine propadne, a kad ima svoju onda moze kositi onda kad su vremenske prilike za susenje sena idealne. Svako ko vrsi usluzno bilo koji rad u poljoprivredi sa svojim masinama, po pravilu radi na svom imanju onda kad su vremenske prilike idealne, a na imanjima drugih onda kada su losije.
Mnogo lepo zvuci to sto kazes... od postojecih 2 miliona ljudi koji zive od poljoprivrede 200.000 moze trzisno da nastavi time da se bavi, tako sto ce zakupiti/otkupiti zemlju od ovih 1.8 miliona pa ce obradjivati u proseku 30 hektara, a ovih 1.8 miliona da odu na biro rada gde ce se zaposliti :)
Procenjuje se da je u Srbiji nezaposleno oko 25% radno sposobnog stanovnistva. Ako bi se primenila strategija velikih gazdinstava koju ti predlazes, taj broj bi se popeo na 40%-50%. A ne smemo zaboraviti da se narednih godina tek ocekuju rezovi u drzavnoj administraciji koji broj nezaposlenih povecavaju za dodatnih nekoliko procenata.
Pazi, mislim, mozda si ti potpuno u pravu, mozda Srbija na duzi rok nema drugog izbora osim da ima 50% gladnog stanovnistva. Onda ce zbog ogromne ponude a slabe potraznje radne snage plate radnika pasti na dvocifrene vrednosti u cvrstoj valuti, sto ce onda rezultovati vecim zaposljavanjem i razvojem privrede. Ono sto je sigurno, mi sada imamo pretezno socijalnu poljoprivredu a ne biznis poljoprivredu, a prelazak na biznis poljoprivredu ne bi doneo ni blizu toliko sredstava koliko je potrebno za socijalno zbrinjavanje onih koji su ovako koliko-toliko socijalno zbrinuti sa svojih 3 hektara. Srbija u svakom slucaju moze imati buducnost u proizvodnji hrane za strana trzista dok istovremeno njeno stanovnistvo ne zaradjuje dovoljno da moze kupiti najosnovniju hranu, to i sada imamo u zemljama sa najgorim ekonomskim situacijama. Sa druge strane, onih <1% koji se uklope u takav sistem bi imali sve i gomilali bogatstvo. Ipak, meni to resenje sa ove tacke gledista deluje prilicno kataklizmicno tj. katastrofalno, da ne zelim da razmisljam u tom pravcu.
Nego da se vratim na ono na sta sam imao primedbe u tvojoj racunici, kao sto se gore vidi, malo ovde, malo onde, cini se da si racunicu nategao da izgleda povoljnija za 100-200 eur u pogledu troskova, a da vidimo sta kazes o prihodima:
Citat:
Sa jednog hektara u suvom ratarenju, ako nisu primenjivane pune mere, i ako nije baš vođeno mnogo računa morao bi u suvom ratarenju da skine oko 8-9 tona u zrnu. Da odmah proda to zrno uz najnižu cenu, bez da pravi ikakve kalkulacije sa silosima, ove godine je mogao da dobije 160 evra po toni (ove godine je cena bila još i niska, prošle godine je mogao dobiti 240 evra po toni), to je dakle prihod od 1360 evra po hektaru.
Sad gledam statistiku, 2010-a koja je bila prilicno rodna godina je donela u proseku oko 6 tona, dok je 2011-a koja nije imala dovoljno kise dala 4-5 tona po hektaru. Ne kazem da je to sto ti pricas nemoguce, mozda negde neko uspe da ubere i 12 tona, ali daj da gledamo ono sto ljudi u proseku postizu, znaci ne vise od 6 tona. Kad tako izracunas vidis da poljoprivrednici u Srbiji ostvaruju jedva neki najminimalniji prihod sa kojim tesko mogu da prezive, a sa sve subvencijama tek imaju pristojan zivot na ivici siromastva.
Da je sve to tako kao sto kazes, sto bi se svi ovi gradski mini preduzetnici zlopatili sa svim tim fast fudovima, menjacnicama, kladionicama i kaficima... svi na njivu pa da vide sta je prava zarada.
Citat:
Zašto da neko ko ima i obrađuje 5 ari zemlje da ne može da prehrani svoju porodicu od toga? Ajde i takve da subvencionišemo.
Koliko mi je poznato, drzava takve isto "subvencionise" kroz socijalnu pomoc. Jedna cetvoroclana porodica koja nema nikakve prihode moze godisnje da nakupi oko 3.000 - 4.000 EUR u gotovom novcu + razne subvencije tipa jeftinijeg prevoza, jeftinije struje, besplatne hrane u javnim kuhinjama, besplatne zdravstvene zastite i jos sto sta sto mi ostali moramo da placamo. Ajd da kazemo da to sve u zbiru kosta drzavu najmanje 4200 EUR, tj. onoliko koliko je prosle godine iznosila subvencija za 30ha zasejanih zitom. Pa sad nek neko meni kaze sta je bolje:
- dati 500 EUR subvencija godisnje porodici sa 3ha zemlje tako da moze da prezivi, ili
- dati 5000 EUR socijalne pomoci godisnje istoj porodici kad zemlju proda tajkunu
Na stranu to sto drzava da bi dala subvenciju trazi da taj isti mora da je uplatio sebi penziono osiguranje, dok je u drugom slucaju korisnik socijalne pomoci bez penzionog osiguranja.
Samo ti sinko (administratore) radi svoj posao.