Dođe čovek nekada u neko doba svog života kada teško može nešto baš da ga usreći, ali valjda zahvaljujući i takvom svom nekom stanju prijemčiviji je za one sasvim male stvari koje ga itekako mogu obradovati.
Čim kroz vrata kročim nogom svako jutro, prvo na šta ću naići su, ko bunar, tamne oči, koje koliko god da su sakrivene iza razbarušenog, crno belog krzna, ipak mi prve privlače pažnju, da bi istog trena ta čupava glavica već bila naslonjena na moje koleno očekujući moje prvo milovanje njegovih čuperaka tog jutra.
Mislite da biste mogli odoleti takvom stvorenju?
E, to je taj
Mali.