Suština ovoga je što naš trudbenik misli da bilo ko da dođe u Srbiju bilo šta da radi - treba u svakom slučaju da bude na gubitku. To je uslov br. 1.
Nema veze što bi i država i taj što je došao bili oboje na dobitku - to nije dovoljno: čim je neko na dobitku - on je našeg seljaka nesumnjivo opljačkao.
Samo da komšiji crkne krava/kombajn/visoka peć - to je biznis moto našeg seljaka/proletera/udarnika.
Država treba da zaštiti seljaka i da traži partnera koji će u Srbiji sve skuplje plaćati nego kod kuće ili negdje drugdje, kome će biti nametnute silne otežice, koji će sve što radi za opšte dobro plaćati iz svog džepa, koji će i naše radnike plaćati skuplje nego što inače koštaju, i koji će na kraju neminovno poslovati sa gubicima koje će opet nadoknađivati iz svog džepa i na kraju iz Srbije otići siromašniji nego što je došao - uz uslov da se ta razlika slije u džepove domaćih seljaka i proletera. Eto, to je u suštini tekst konkursa/tendera sa kojim bi se oni složili.
Oni misle da ko god da dolazi poslovno - treba da dolazi u prvom redu u humanitarnoj i socijalnoj misiji.
Oće to hoće. Evo sve trče petama se u dupe udaraju...
Citat:
Kao da ne postoji takva ista opcija ali samo sa domaćim poljošprivrednicima.
Ne postoji, jer arapi ne dovode poljoprivrednike nego pare.
Pare donose.
O parama se radi.
Naravno, sad će @cika daca reci kako mozemo i mi samo uzeti pare iz carobne vrece i eto rjesenja, šta će nam Arapi. (Njemu inace nikako nije jasno zasto nasa drzava sakom i kapom ne subvencionise svakog zivog u ovoj drzavi i smatra da je to prevashodno politicko-filozofsko pitanje).
Ovako on zamišlja državni trezor: