Citat:
ivan.mojsilovic: Do jaja ti je bilo sto te "gazda" moli da dodjes na posao, a ti nemas ni trunke postovanja prema njemu i poslu koji radis i uz inat odbijes.
Kakav inat, o čemu ti to? Valjda shvataš da je moje radno vreme bilo radnim danom 8-16h. Nikakve subote-nedelje nikada nisu bile u opticaju. Vikend je bre moje
slobodno vreme, organizujem ga kako ja hoću. Nikakav "gazda" i "posao" tu ne predstavlja nikakav faktor.
Valjda posao služi da bi omogućio bolji život, a ne da bi bio svrha sam sebi? Jel baš mora svaki posao koji iskrsne u bilo koje doba dana ili noći da se prihvati? A zašto da se prihvati? Ako već imam dovoljno para da kupim biciklu, vozim auto, kupujem hranu, i idem na letovanje, šta će mi više? Šta mi znači još tih 50 maraka (tada je to bila 1/4 plate u Srbiji) na ono što već imam mesečno (a imao sam 600-700 maraka)? Šta će mi? Ne treba mi! I šta znači gazdi još taj jedan klijent u subotu, koji ne može da se strpi do ponedeljka. Pa ako ne može da se strpi, nek ide drugome, neće firma propasti.
Kada se pomenu ove teme o novcu i nematerijalnim vrednostima, imam utisak da pokušavam daltonistima da objasnim kako to izgledaju boje. Pa bre nije sve u novcu, onoga trenutka kad dostigneš egzistencijalnu nezavisnost, ne treba ti više novca ako će to da bude na štetu sopstvene slobode.
Citat:
Tyler Durden: pisac opet priča bajke...? hehe ludilo, dajte kokice :-D
Ima i jedan sa foruma kome sam nažalost morao da odbijem posao 2009-te godine.
Citat:
flighter_022: Eh pisac... Ne znam da li imas decu... ali da recimo moras da biras da li da detetu kupis patike za skolu (da ne ide u onim pocepanim koje je prvo koristio 2 godine stariji brat) ili da kupis meso pa da ga deca malo okuse... vrlo lako bi odlucio da je gazdina ponuda od 1/4 plate mnogo bitnija od vozenja bicikla. ili mozda ne bi... ko zna.
Pa imam decu, i upravo je to poenta: Deca su važnija od novca. Onoga trenutka kada imaš da im kupiš patike i hranu, i da ih vodiš na letovanje, tog trenutka si dostigao ono što je neophodno i tebi i njima u životu. Dalje možeš da stičeš i gradiš samo ako to sticanje neće ići na štetu slobodnog vremena provedenog recimo sa decom!
Misliš da onaj moj poznanik što radi od jutra do ponoći, da bi (navodno) izgradio budućnost sebi i deci, radi dobro delo? Misliš da će mu deca biti zahvalna što im je stekao kule i gradove i mercedese, ali ih nije obilazio ni kada su bili bolesni jer "nije imao vremena zbog posla"? Jok bratac, totalni promašaj. Taj uopšte ne gradi svoj život time što radi po ceo dan, on gradi živote onih koji su na vrhu piramide i ubiraju porez od njegove zarade. A deca će mu upravo zbog takvog ponašanja biti nezahvalna, i vrlo verovatno odrasti u sebične ili nesrećne ljude.
Znam osobu (iz porodice) koja je ceo život potrošila (takođe radila od jutra do noći) da bi sticala i sticala i sticala (kućerinu) u inostranstvu, i za to vreme dete davala na čuvanje dadiljama a viđala ga samo noću, eno sada ne razgovara sa (sada odraslim) detetom jer ga dete ne podnosi. Sve one priče: "sve sam ti obezbedio, a ti mi tako vraćaš..." su odraz životnog promašaja, životnog
neuspeha.