Citat:
boccio: Ja mislim da je srz problema da ti lupetas :) "Prosecan" stanovnik Srbije (sta god to znacilo) obezbedjuje svoj stan onoliko koliko je finansijski u mogucnosti da ga obezbedi, i to apsolutno nema nikakve veze sa tim kolika su njegova prava i sta se racuna u "prekomerenu silu" u slucaju da neko napada njegov zivot i porodicu. Obezbedjivanje stana je u
direktnoj proporcionalnosti sa primanjima porodice i kolicinom materijalno vrednih stvari u stanu. Ja nit' sam video blindirana vrata kod penzionera, nit' sam video vrata koja se otvaraju srafcigerom kod nekog imucnijeg coveka. Prema tome - lupas
Na drugo čitanje, u pravu si, priznajem da neka moja poređenja nisu bila na mestu [što ti kažeš - lupio sam]. Ubeđen sam samo da se jednostavnim obezbeđivanjem nekretnine, čija izvedba nikad nije bila jeftinija nego danas, šansa za provalu svodi na minimum - što nam je svima cilj. Dalje je nadležan zakon koji reguliše samoodbranu, što je jedna dosta komplikovana priča.
Emotivno sam reagovao na čitanje postova čija se poenta nije ticala ni samoodbrane, ni zakona, ni želje da se zaštite imovina i porodica, već se sve svelo na "ubi' đubre, razbucaj mu glavu" - i to je sada neki vrhunski intelektualni domet o kom mi treba da diskutujemo ovde u 21. veku? Imam u Srbiji dozvole za posedovanje oružja, pištolj i pušku, živeo sam tamo tokom nekih groznih godina, nalazio se kao i većina nas u raznim situacijama: apsolutno bih se uvek i svuda
maksimalno trudio da provalniku/napadaču poštedim život i taj prioritet nije svetlosnim godinama daleko ispod prioriteta zaštite imovine i porodice. Za mene nije fraza da je ljudski život od neprocenjive vrednosti, pa i život tog narkomana što usled krize ne zna šta radi ili nekog sitnog lopova, jajare. Što se ovih prioriteta tiče, na raspolaganju imam čitav niz alata: od interfona, preko sigurnosnih vrata, video-nadzora, alarma sa dojavom do pretnje oružjem, pucanja u vis [ako si na otvorenom, naravno :-)], nišanjenja u ruku ili nogu. Ogromna većina provalnika/lopova će pobeći glavom bez obzira pošto čuje sirenu alarma plaćenog stotinjak evra, dok će ostati ukopana u mestu pošto čuje zvuk repetiranja pištolja.
Ne mora odmah metak u oko ili nož u srce. I ne samo da ne mora - nego
ne sme.
Ta priča, živim u Srbiji, "ne znam ja ništa", imam porodicu, "stvara se" provalnik u mom predsoblju - i sada mi treba bolji zakon o samoodbrani je naprosto glupa. Provala u stan je samo jedna od nepogoda koje mogu da ti se dogode. U zemlji u kojoj živim, na primer, šanse za provalu su minimalne, nije zastupljen toliko kriminal te vrste, ali je opasnost od požara tokom određenih meseci vrlo prisutna. I ljudi razmišljaju o tome, ne samo zato što zakon tako nalaže, nego je to stvar opšte kulture i podrazumevanog ponašanja: proveravaju se protivpožarni sistemi redovno, svaki sastanak u zatvorenom počinje iznošenjem informacija o putevima za evakuaciju, označena su mesta okupljanja, ljudi vode računa šta i kako rade u stanu/kuhinji, razgovaraju sa decom na tu temu itd. itd. Nema tipično srpskih reakcija "jao, vidi provalnik u mom predsoblju, kako li se samo tu zadesio, baš čudno, daj da mu razbucam glavu" - "jao, vidi požar, kako li se to dogodilo ovde, baš čudno, idem da nađem kofu".
U Južnoj Africi je, sa druge strane, veoma prisutan kriminal ove vrste [krađa/pljačka/upad u stan] i ljudi su svesni rizika: nisu iznenađeni i zaprepašćeni i ne pro*enjavaju se o zakonu o samoodbrani i o tome kako vole svoje porodice, nego se trude da se zaštite. Ne znam koliko u tome objektivno uspevaju, ali sam tamo ćaskao i sa bračnim parom iz Nemačke, penzionerima koji su se po završetku karijera preselili u Južnu Afriku. I nisu oni jedini penzioneri koji su se iz Evrope preselili tamo.
Svako društvo je naročito izloženo nekoj određenoj vrsti rizika/opasnosti/kriminala. Svi znamo da je u Srbiji, usled čitavog niza faktora, jedan od tih rizika upravo - krađa/pljačka/upad u stan i svoditi celu priču na to da li zakon treba da mi omogući da pljačkaša ubodem nožem 2 ili 9 puta i nije neko suštinsko rešenje.
I kada se zakon koji reguliše samoodbranu promeni na taj način da se građanima daju šira ovlašćenja, i tada će čovek koji je
ubio drugog čoveka u samoodbrani biti priveden i vrlo verovatno zadržan u policijskom pritvoru dok traje istraga koja mora da odgovori na pitanje šta se
tačno dogodilo:
- da li je uopšte reč o samoodbrani [na tvom posedu pronađen leš čoveka koji nikada nije privođen/osuđivan/bogat je/miran, povučen, porodičan tip, nosilac zlatne značke 100strukog dobrovoljnog davaoca krvi i predavač kursa nenasilne komunikacije, a postoje silni dokazi da si mu dugovao pare]
- šta je kome bio cilj u datom slučaju [ubio si na svom kućnom pragu komšiju u samoodbrani koji je pokušao da te spreči da u stan uneseš 200 KG eksploziva kojim si planirao da razneseš zgradu]
- da li je korišćena prekomerna sila [pucao si iz pištolja na sedmogodišnjeg dečaka koji je preskočio ogradu da bi uzeo loptu]
- da li je prilikom samoodbrane došlo do kršenja nekog drugog zakona [pucao si iz automatske puške koju nemaš pravo da poseduješ kao civil]
- da li si prekršio neki drugi zakon, nevezano za samoodbranu [ubio si u samoodbrani čoveka koji te je napao u tvom skladištu sa pola tone heroina]
- da li se iza svega krije nešto sasvim drugo [ubio si direktora konkurentske firme, jer je navodno pokušao u 3 ujutru da ti ukrade bicikl iz garaže sa šrafcigerom u ruci]
- da li si psihički zdrav [deseti put ubijaš u samoodbrani na svojoj livadi na kojoj nema ničega, a preko koje prolazi seoski pešački put]
- u kakvom si stanju bio tokom vršenja samoodbrane [ubio si u samoodbrani kuma koji ti svaki dan dolazi u kuću godinama i pije sa tobom 3 L ljute]
- da li imaš neku korist od toga što se dogodilo [dva dana posle ubijanja poznatog kriminalca u samoodbrani, na tekući račun ti leže 200.000 €]
- da li neko treći ima korist od toga što se dogodilo [hrvatski film "Je li jasno, prijatelju?"]
.
.
.
Očekivati takav zakon o samoodbrani koji će mi omogućiti da pucam iz ručnog raketnog bacača na svakoga ko promoli nos u moj stan, a nemam ni ulazna vrata, uz obavezu policije da me, velikog zaštitnika žena i dece, cimne telefonom da vide kad sam slobodan da neobavezno navrnu na kafu da malo proćaskamo po koju o vremenskim i političkim prilikama u zemlji i svetu i o tom incidentiću
ubijanja čoveka je malo ono... maloumno.
Da se razumemo za kraj, ja uopšte
ne mislim da je Saško Bogeski kriv i da treba da robija. Tužan je splet okolnosti usled kojih će morati da čeka u pritvoru dok policija prikuplja elemente potrebne za odgovaranje na pitanje šta se tamo
tačno događalo čime će odgovoriti i na pitanje zašto pokojni Vlada Manić ima pet uboda u predelu leđa: da li zato što je pokušao da pobegne iz stana, pa mu je Bogeski, usled panike ili nečeg drugog, zadao te povrede ili je došlo do borbe ili je u pitanju nešto sasvim treće. Nadam se, u svakom slučaju, da će porodica Bogeski uspešno i brzo proći kroz ovu traumu, a vrlo mi je žao i Manićeve porodice - po rečima Manićevog oca, izgorela im je kuća pre 10 godina od kada nemaju sređeno stambeno pitanje, a nemaju ni bilo kakve prihode usled čega je pitanje od kojih sredstava će sahraniti pokojnika.
Izvinjavam se na lupetanjima do kojih je došlo.
[Ovu poruku je menjao Daniel Mendoza dana 27.05.2013. u 07:11 GMT+1]