Državna vlast dosjetila se da ni proizvođači lozovače ne bi trebali biti izvan njihove evidencije, a po mogućnosti, dobro bi bilo da ponešto uplate i u državnu blagajnu. Pa je u Zakonu o trošarinama uvela institut “malog proizvođača jakog alkoholnog pića”, a to je “svaki građanin vlasnik ili korisnik poljoprivrednog zemljišta te tvari za proizvodnju jakog alkoholnog pića koji proizvodi za vlastite potrebe
...
Na svaku sljedeću litru čistoga alkohola mora se platiti trošarina od 53 kune. Trošarina se plaća i za kotao, i to za onaj zapremnine od 40 do 100 litara 100 kuna godišnje, a za onaj zapremnine preko 100 litara 200 kuna godišnje.
Iako je obveza prijave kotla za proizvodnju jakog alkoholnog pića za osobne potrebe na snazi još od 2010., tek su s novim Zakonom o trošarinama iz svibnja ove godine i ulaskom u Europsku uniju, ponajviše zbog straha od visokih kazni, mali proizvođači “eksplodirali”. Prijavljenih je gotovo četiri puta više nego prije tri godine, a ljuta šljiva najviše se peče u Slavoniji i Baranji.
Znači, i za sopstvene potrebe moraš plaćati državi.
Divna je ta EU.
[Ovu poruku je menjao pisac dana 16.09.2013. u 20:59 GMT+1]