Citat:
mr. ako:
Pa stani malo, ako pricamo o tom slucaju gde je sve automatizovano, to znaci da svih 100% ljudi ne radi i ne dobija platu. A posto ne dobija platu drzava ne dobija porez. A posto drzava nema para, odakle joj da podeli socijanu pomoc?!
LOL :)
Znaci tako radi ta automatizacija? proizvod se sam proizvodi a masine koje ga proizvode postaju sve bogatije i bogatije? I posto masine nisu ljudi, ne placaju porez na prodaju tog proizvoda? Ili taj novac ipak ode nekom coveku, vlasniku tih masina? Zasto banalizujes?
Citat:
mr. ako:
Sto se tice prizemnijeg primera blize sadasnjem vremenu, tvoj plan slanja svih 98 ljudi iz odredjene branse na socijalu tesko da moze da bude odrziv takodje, jer ce se slicna otpustanja/propadanja desavati i u svim ostalim bransama i svugde tih 98 predstavnika radnih ljudi mora na socijalu, i opet dolazimo do toga da drzava nema da daje toliko za socijalnu pomoc - jer 98% prinudnih neradnika ne moze da bude podmireno od strane 2% ovih sto su ostali u poslu.
Jao kako je tesko odrziv??? Kako kada je produktivnost PORASLA?
U mom primeru 100 ljudi je proizvodilo 100 tona malina i od toga zivelo. u seldecem trenutku i dalje ima 100 ljudi ali 200 tona malina. u kom to kosmosu je 200 tona manje od 100 tona?! Ja sam bas dao taj hiperbolisan primer da bi situacija bila ociglednija.
Ajde da se opet igramo ekonomije sa brojkama.
Dakle, danas imamo
100 ljudi sa 100 tona malina.
Svakom od tih 100 ljudi treba 1000 eura da prezivi.
Svakog od tih ljudi kosta 1000 eura da proizvede tonu maline.
dakle, danas 100 tona maline kosta 100t*(1000e trosova proizvodnja + 1000e troskova za zivot)= 100*2000 = 200.000 e. Jedna tona =
2000 eura.
sutra imamo 100 ljudi, 99 njih je na socijali a jedan proizvodi 200 tona malina. (ovo je najgori slucaj nemoguc u praksi zato sto bi neki nasli posao u medjuvremenu)
I dalje svakom treba po 1000 eura za zivot( i ovom sto proizvodi i onima na socijali)
I dalje je potrebno 1000 eura da se proizvede tona maline(sto je nemoguce jer zbog skaliranja proizvodnje ta cena bez izuzetka uvek pada, ali ajde, i ovo je najgora opcija pa da je usvojimo)
Dakle, danas 200 tona maline kosta 200t*(1000e troskova proizvodnje) + 1000e troskova za zivot tog jednog proizvodjaca = 200*1000e + 1000e. =201000e.
jedna tona =201000/200 = 1005 eura.
Drzavi treba 99000 eura da namiri 99 otpustenih ljudi socijali pa stoga lupi akcize na prodaju malina u vrednosti od 99.000e.
zbog toga ukupan trosak proizvodnje 200 tona maline je (201000+99000)/200 =
1500 eura.
Znaci, i dalje imamo 100 ljudi koji i dalje zaradjuju po 1000 eura ali cena maline vise nije 2000 e po toni vec 1500 e po toni. Zbog te razlike, nas privrednik postaje konkurentan na stranim trzistinma, izvozi malinu koju moze da naplati vise, od 1500 ali manje od 2000e da bi bio konkurentan.
Zbog pada cena maline u Srbiji investitor se seti da moze da otvori fabriku dzema od maline jer ga malina u srbiji kosta 1500e a u madjarskoj 1800e(1500E + 10% za prevoz + 10% neke takse za izvoz). Ta fabrika zaposljava 30 ljudi od one grupe od 99 prethodnih malinara sto su bez posla.
Zbog rasta BDP-a i izvoza, dolazi do nagomilavanja stranih valuta u Srbiji pa su banke pritisnute da se otarase novca koji im lezi na racunima i zbog toga snizavaju kamatne stope na pozajmice. Neko od onih 99 besposlenih na socijali se seti da moze da proizvede ulje od maline koje ima 'lekovita dejstva' i uzme kredit od banke sa niskom kamatom i zaposli jos petoricu npr... i tako dalje, razumes me gde ovo ide...
Dakle, ovo je najgori moguci primer gde ni jedan jedini od onih 99 ljudi nije nasao posao pre otvaranja fabrike dzema od maline. Takodje, nije uzeto u obzir skaliranje proizvodnje i dodatni pad troskova proizvodnje malina. Kada bi se to uzelo u obzir, videli bismo da od bi cena maline pala ne na 1500e nego verovatno npr 1000e. dakle duplo.
Da li ima neko da ne razume koliko je ovo fantasticno dobro po drzavu, ekonomiju, ljude u drzavi, izvoz, privredu, industriju. Rast produktivnosti nema negativnih efekata, samo pozitivnih.
Ponavljam, ovo nije hipoteticka situacija, desilo se vec u svim razvijenim zemljama gde je preko 50% ljudi radilo u poljoprivredi i proizvodilo x necega a sada 2% ljudi radi i proizvodi 5*x pa niko nije, cudom, crkao od gladi kao negativne posledice viska hrane. Naprotiv, hrana je pristupacnija a ljudi se prilagodili toj situaciji sa izuzetnom lakocom.