Aman, kakva ti sertifikovana stručnost treba da odrediš pravolinijsku distancu između dve utvrđene tačke? Niko sem veštaka ne ume da postavi lenjir na papir?
Sudija, kao što si i sam rekao,
sagledava dokaze (tvoje reči, bar oko toga se slažemo), i traži veštačenje
u slučaju kada proceni je to potrebno (tj. kada se zahtevaju neke stručne kvalifikacije za koje se veštak školovao). Praksa te u ovom slučaju demantuje — jer ako sudija u ovom slučaju nije zvao veštaka, procenio je da veštak nema tu šta novo da kaže u odnosu na bilo koga ko ume da postavi lenjir na papir (jbg., nije pitao tebe da li mu ipak treba veštak za to). E sad, ono oko čega se možda mogu složiti sa tobom: niko zaista ne brani dedi da on zvanično zahteva stručno veštačenje razdaljine, i možda bi u tom slučaju i dobio veštaka; ali onda bi, u slučaju da i veštak potvrdi da je razdaljina manja od 100 m, na dedin konto bili dodati i troškovi veštačenja — a verovatno je čitavog tog epiloga bio svestan i sam deda, pa mu je zato bilo isplativije da se javi novinama.
E sad, moguće je da mi sve ovo uzalud pričamo, pošto nigde zaista ne piše da veštak nije pozvan — možda je stvarno neki veštak veštačio i ustanovio da tu ima manje od 100 m (tek onda nije jasno šta je deda hteo da postigne ovim medijskim istupom). Ali ono što ja sve vreme pokušavam da kažem jeste da je apsolutno moguće (i to vrlo lako) utvrditi koliko je deda bio udaljen od pešačkog prelaza, te nema potrebe nikome od aktera događaja verovati „na reč“.
Ljubičice crvena, što si plava kô zelena trava.