cozmo_im Ivan Miladinovic Direktor svemira i galaktickih postrojenja Zemun
 Član broj: 31495 Poruke: 5566 82.117.196.*
|
Vidim da se ovde svasta pise. Zamenik komandira jedinice Strsljeni (Gazele) u sklopu 204. eskadrile je moj kucni prijatelj i prvi komsija. Nosilac je ordena Milos Obilic za spasavanja iz Feketica i Obrenovca. Prvi SMS koji mi je poslao posle nesrece glasi ovako "Ne veruj nikom, ne slusaj medije".
Prosto je za neverovati sta se sve pise o samom helikopteru, samoj posadi i procedurama kao i o samom izvrsenju zadatka.
Ne treba da pominjem da je sedeo u kancelariji sa Omerom Mehicem i da su bili veoma bliski prijatelji.
Neke cinjenice:
Helikopter ne sme da poleti sa bilo kakvom neispravnoscu. Ako ne radi sijalica u kabini, ne polece se. ENDE. Ovo se striktno postuje. Dezurni Mi17 je stvarno najbolji tamo i bio je spreman za let.
Dezurni helikopter je uvek napunjen gorivom. U slucaju Mi-17 to je 2800 litara. Autonomija je 3,5 sata plus pola sata rezerve pri maksimalnom vetru i maksimalnoj brzini (ukupno 4 sata i 10 minuta vanredno). Oko 930km racunajte aktivnog leta, plus jos tih 10 minuta jos posle toga za sletanje. Izracunajte sami. Pilot kao sto je Omer nece poleteti bez rezerve goriva za bilo kakvu vanrednu situaciju.
Prosek otkaza neke "zdrave" komponente na Mi-17 je 290 radnih casova, za 3 godine nalete oko 1000 casova. Jedan od najpouzdanijih helikoptera. Inace, ako se nema novca ili tendera za zamenu komponente sa isteklim resursom NE LETI SE. Znaci nema poletanja nikakvog.
Opremljen je bazicnom navigacijom za instrumentalno letenje: NDB, VOR/DME, ILS.
Vidim da neki dovode Omerovo iskustvo u pitanje. Molim vas ne budite smesni. Nemate pojma u kakvim se uslovima letelo kad je bio Feketic i kad je bio Obrenovac.
A sad, vremenski podaci. Baza oblaka u tom trenutnku je na 150m. Vertikalna vidljivost je imala varijaciju od 20 do 70m. Za Mi-17 to je ISPOD svakih minimuma za dnevno sletanje a kamoli za nocno sletanje. Treba mu 200m na dnevnom svetlu. Cak iako je, navodjen ILS-om i GPS-om (njega imaju, i to odlicne uredjaje sa pokretnom vazduhoplovnom mapom in real-time), stigao do zone sletanja, ne moze da sleti bez vertikalne vidljivosti, jednostavno je ispod svih minimuma. Za takvo nesto potrebna je CAT III oprema (kategorija) i obucenost posade. NT ima CAT III ali u tim uslovima, avioni i posade koji nemaju tu opremu se salju na alternaciju, odnosno ni ne pokusavaju sletanje. Dakle, iako Mi17 ima minimume pod kojima moze da leti, sam let je bio MOGUC. Sletanje u tom trenutku nije bilo moguce. Na VMA nisu videli nista, a pokusaj sletanja na neki od stadiona je striktno zabranjen zbog uze gradske zone, ma kakva urgencija bila. Izuzetak je ratno stanje.
Da li znate kako izgleda sala gde sede dezurni piloti? Sumnjam. Sala ima nekoliko velikih LCD ekrana na jednom se AKTIVNO u REALNOM vremenu vidi vremenska prognoza sa razvojem vremena, na drugom ekranu se vidi sav kompletan vazdusni saobracaj u zemlji i okolnim zemljama, na trecem statusi u kojem je jedinica.
Dakle, dezurna posada u svakom momentu vidi sve to, real time.
Da se vratim na maglu. U Beogradu je karakteristicna radijaciona magla. U trenutku poletanja je vertikalna vidljivost mogla biti i 500m ali za 5 minuta se mogla spustiti na 50. To meteorolog, ni najiskusniji, ne moze da predvidi. Setite se udesa DC9 na Bezanijskoj kosi. Kevin stric, koji je bio u tom avionu, kaze da je sve bilo cisto iznad Avale u trenutku prilazenja, i onda odjednom iznad Ade upadaju u stravicno gust pramen magle. Svi znamo kako se to zavrsilo - u njivi, DC9 izgoreo, putnici srecom preziveli. Ah, da bitan momenat. Trazili su ih oko 4 sata u magli (za sve one koji pitaju pobogu kako nisu nasli odmah gde je pao) - iako je avion goreo, cak ni plamen se nije video od magle, a putnici su bauljali po kukuruzu. Jedva su ih spasioci pronasli.
Elem, da se vratimo na ovu tragediju. Posada je bila iskusna, najbolja koja postoji u nasem RV-u, sa ogromnim iskustvom letenja u svim uslovima. Ipak, cinjenica je da nijedan vojni pilot nije iskusio sletanje po ovakvoj magli u CAT II ili CAT III uslovima, pa cak ni Omer. Da bi sleteli cak i pri malo oblaka nocu, moraju imati svetlosno obelezeno mesto sletanja i vertikalnu vidljivost koja je iznad minimuma. Visinomer ovde NE POMAZE jer je njima potreban horizont VIZUELNO da bi sleteli. I ne, ne moze "na pipanje". To je nemoguce helikopterom u TIM uslovima. Da je bilo samo oblacno, bez magle, sletanje cak i na njivu bi moglo biti uspesno. Vetra nije bilo.
Ono sto treba napomenuti u ovom slucaju je POLITICKA odluka. Dalje necu da pricam. Sta se desavalo posle te odluke, zvanicno ce saopstiti ko zna sta. Nezvanicno, ne znam, saznacu nadam se.
Ali moram da skinem ovo blato sa posade i samog helikoptera kao i procedure izvrsenja zadatka.
Dakle, morate razluciti politicku od vojne odluke. Setite se pogibije poljskog predsednika kada se u istim uslovima srusio TU-154, odlicno opremljen, sa najiskusnijom posadom. Zbog politicke odluke.
|