Citat:
DaliborP:Radi se o tome da vredjas ljude sa svojim izjavama kako se zivelo tokom tih godina. Na primer sa onim opisom slike iz supermarketa.
Koga ona vređa? Tebe? Mene ne vređa. Meni je potpuno svejedno kako se živelo tada, niti mi smetaju bilo kakvi opisi i podsmevanja praznim rafovima, život i jeste takav da
treba da bude težak u momentima inače se društvo degeneriše u narkomanskoj trci za novom dozom udobonosti i u odsustvu bilo kakvog realnog cilja i smisla u životu, kao što sam i rekao u ovoj temi.
Mene recimo vređa onaj koji kaže da je parking u Beogradu jeftin. Mnogo više nego onaj koji kaže da se 93-će lepo živelo. 3x50 dinara je jeftino? E meni nije, nimalo, isto kao što mi nimalo nije jefino da dam 200-400 dinara za kojekakve pozorišne predstave u vrtićima (na kojima pare mlate direktorka i/ili vaspitačice) na koje "idu svi, pa neću valjda ja da moje dete ostane samo".
Ja se sećam praznih rafova i početkom osamdesetih, TV programa (2 kanala) koji se završavao oko 22h zbog štednje struje, i vožnje automobila par-nepar po zadnjoj cifri registracije. Pa opet, nikada, ali apsolutno
nikada ne bih menjao to vreme za ovo sada ovde gde su rafovi prepuni i gde možeš danonoćno da gledaš stotine kanala debilnog nasilnog programa a ulicom se šetaju horde narkomana i nasilnika (i tek će ih biti sve više). Vi se izgleda niste ispilili na vreme da se dotaknete i te teme?
Ja sam tokom inflacije živeo na ćaletovim čekovima jer sam za moju platu od 3 marke mogao na brzinu da kupim samo telefonske kartice od 100 impusla (čija vrednost ne pada jer impulsi ostaju impulsi) i nisam bio nimalo "zaštićen" od bilo čega, te godine je socijalizam otišao u večna lovišta a mafija stupila na scenu jer su upravo početkom najgore inflacije počela da se viđaju najbesnija kola na ulicama Beograda kojih do tada nikada nije bilo u našoj socijalističkoj državi. Par godina posle inflacije sam mlatio 4x veću platu od prosečne i nisam znao šta ću sa parama jer nisam imao ženu i decu. 10 godina posle sam kupio nov auto za keš jer sam imao para za sve što mi treba, a sada nemam za sve školske knjige deci niti za onaj pomenuti parking.
I dali sam ja sada nesrećan, ili sam to bio kada sam kupovao telefonske kartice za celu platu, ili sam bio strašno srećan kada sam kupovao auto za keš? Sve je to glupost, nivo sreće nema veze sa parama, najveća sreća u životu su deca, bio sam relativno zadovoljan i za vreme inflacije isto kao što sam bio relativno nezadovoljan i kada nisam znao gde da potrošim pare, a od kada imam decu nivo sreće je mnogo veći, potpuno je nebitno koliko i šta imaš sve dok imaš porodicu, krov nad glavom, vodu i hranu.
A ovo (zapadno) društvo se degeneriše i uništava i eliminiše samo sebe jer nije u stanju da shvati tu jednostavnu istinu. Mozak im je nafilovan TV reklamama i juriće do kraja života nezadovoljni, besni, za pogrešnim vrednostima koje su im nedostižne a uopšte im i ne trebaju.