Citat:
Java Beograd:
Dakle:
1. Kažnjavati kriminal i prekšioce
2. Radna mesta, tj. posao i plata
3. Generalni oblik jednakosti: ako ja plaćam porez - da plate i ostali. Ako ja moram da tražim i platim građevinsku dozvolu, to mora da važi i za komšiju. I slično.
Pa eto, nego nekako je vreme pokazalo da to mnogo lakse funkcionise u diktaturi u Belorusiji, nego u ovoj prozapadnoj demokratiji-diktaturi ovde. Ili u Poljskoj, nebitno.
1. Ljudima je da izvines dokurcilo da upadaju u sahtove jer im neko skida poklopce, da im ne rade telefoni i internet jer neko svako malo pokrade kablove, da svake godine finansira novu trafo stanicu jer neko staru zapali i isece bakar. Zapadna demokratija iz nekog razloga stiti prava onih koji se bave kriminalom, od tog sitno-teroristickog pa sve do odnosenja milijardi iz zemlje. Dozlogrdilo mi je da mi kako ko hoce provaljuje u kucu i ugroyava bezbednost i imovinu, a policija niti ima zelje-sposobnosti da se pozabavi sprecavanjem toga, niti mi dozvoljava da se sam zastitim. To sto bi im neki brka glavu odsrafio zbog toga za mene predstavlja sasvim razuman ishod. Ovako kad imam demokratiju umesto brke moram da trpim to sto me je snaslo. Kako u Srbiji, tako isto u Poljskoj.
2. Kombinacija nezaposlenosti i socijalne drzave sa divljim deponijama, zapustenim putevima i fasadama sklonim padu mi vec dugo ide na zivce. Nemas posao, evo ti metla, cetka, lopata, ukloni smece, iseci sikaru, posadi cvece, popravi fasade sklone padu, prefarbaj u neku veseliju boju one koje su sive a tragovi neceg crnog idu od vrha ka dnu kao da neko non stop pisa sa krova. Kofu sapunice u ruke i ne dozvoli da svaki ugao i prolaz u Beogradu bazdi na urin. Na kraju svi srecni svi zadovoljni - nezaposleni imaju posao a zaposleni imaju grad koji po mirisu i izgledu ne podseca na stalu. To sve neki brka vrlo lako organizuje da tako bude, a zapadna demokratija ucini nemogucim zbog milion birokratskih procedura, ljudskih prava, pravila MMF koja nalazu da se otpusta a ne zaposljava i slicno.
3. U domacem prozapadnom uredjenju postala je nemoguca misija naplatiti koriscenje najobicnijeg gradskog prevoza, pa polovina koja placa mora da placa duplo kako bi se druga polovina vozila besplatno. Svako malo se pojave neka nova ljudska prava svercera po autobusima. Kod brke nema nikog ko se vozi bez karte, a karta je 30 dinara. I u ovom slucaju brka lako bez mnogo napora resava problem pred kojim je demokratija totalno nemocna.
I tako, malo po malo, uopste me ne bi cudilo da siroke narodne mase u Srbiji uskoro kazu - hebes ovu demokratiju, nadjite nam jednog brku. Ja bih prvi glasao za takvog koji bi ove tri stvari doveo u red, a usput i mnoge druge koje prosecnom coveku mogu biti bitne.