Odabir da budu to sto jesu je njihova stvar, apsolutno njihova, i ako nesto nije po volji, lose su radili.
Ovo je mozda tako za nekolicinu najrazvijenijih zemalja, dok je kao sto sam ranije napisao za zemlje treceg sveta i Srbiju bavljenje sitnom poljoprivredom potez ocajnika (kojih ima 3 milijarde na planeti) da ikako obezbede sebi komad hleba, jer nikako nisu uspeli da postanu proleteri. Ti vladd pricas iz neke svoje percepcije koja je daleko od realne, a ja iz licnog iskustva, gde smo u firmi primili u radni odnos petnaestak bivsih malinara koji su sa ogromnom radoscu prihvatili da rade najteze fizicke poslove za minimalnu zaradu. Ako bismo mogli da uposlimo naprimer milion takvih radnika, a imamo milion socijalnih poljoprivrednika, pa pola miliona prihvati da zasnuje radni odnos, a druga polovina to odbije, tada bismo mogli reci da je to njihov odabir i ako im je lose, lose su birali. Ovako, posto tih milion slobodnih radnih mesta ne postoji, onda nema nikakvog izbora, ili cu ja da budem toliko nerealan kao ti ap da kazem da smo svim mi ovde imali izbor hocemo li da dobijemo sedmicu na lotou i ne radimo nista do kraja zivota, ili da idemo svakoga dana na posao pa smo "izabrali" da idemo na posao. A ima vise primera ljudi koji svake godine "izaberu" prvu varijantu :D