Nema ništa negativnog u ovome, niti sam pričao da ima negativnih konotacija, niti sam ljubomoran na Univerzitet u Beogradu.
Pa zar prethodni rektor Univerziteta u Kragujevcu nije isforsirao Pravilnik o izboru nastavnika koji je daleko stroži nego na drugim univerzitetima, a glavni "argument" na opasku da su uslovi znatno teži nego na Univerzitetu u Beogradu je bio da oni hoće da budu bolji, a ne da se ravnjaju sa Beogradom!
Ali, mi u Srbiji, kao i mnoge zemlje u svetu, mašimo poentu sa tim pravilnicima.
Teramo ljude da vrhunske rezultate publikuju u časopisima sa IF, od kojih većina izlazi na Zapadu, i tako praktično besplatno dajemo rezultate drugima, a da zauzvrat ne dobijamo ništa ili dobijamo vrlo malo (fondovi EU i sl.).
U tom smislu hoću da kažem da možemo biti i 1. na toj listi, ali opet nemamo ništa, jer neće nijedan vrhunski naučnik iz sveta doći kod nas da radi, ali će uvek hteti da idu na Harvard, MIT, Berkli i druge prestižne univerzitete, pa čak i da budu na 50. mestu na toj listi.
Takođe, jedan profesor na Harvardu npr. nema ni 5 radova u časopisima na SCI listi, ali ima 20 doktoranata i preko 1000 studenata koji BIRAJU njegov predmet, za razliku od većine naših profesora koji u celoj karijeri ne budu mentori za 2-3 doktorata, a kad bi se predmeti i profesori birali, verovatno bi ostali bez studenata i na osnovnim studijama.
Zato je Harvard prvi, a mi se tešimo 201-300. ili 301-400. mestom.
A realno, to je kao kada npr. u Premier ligi budete 4. od pozadi, sa npr. 40 bodova, pa sledeće sezone osvojite 41 bod i onda ste na 14. umesto na 17. mestu.
A kad ćete biti na 5. mestu, za koje vam treba 75 bodova?
Što se više penjete na listi, sve je teže (a često i mnogo skuplje) i apsolutne razlike su sve veće.
Neko pomenu ATP listu i Đokovića. Na ATP listi lako možete da napredujete 50 ili sto mesta, kad ste ispod 200. mesta, ali kad ste među prvih 20 ili 10, pomeriti se za nekoliko mesta je podvig.
A diplomci Harvarda imaju uglavnom visoke plate i cenjeni su stručnjaci ne zbog Šangajske liste, već zbog znanja koje tamo steknu.
I ne studiraju tamo samo bogati, jer preko 60% studenata ima stipendije koje im pokrivaju troškove studija. Prosečna školarina na Harvardu je oko 43000$, a nešto je viša i godišnja plata profesora (i to docenta ili vanrednog, a u SAD je prosečna plata rednovog profesora naltene duplo viša od plate vanrednog, samo je to izraženije na ovim prestižnim fakultetima, a daleko manje izraženo na univerzitetima za koje većina van SAD nije ni čula), što je ekvivalentno školarini.
A kolika je prosečna plata redovnog profesora u Srbiji u odnosu na školarinu - a u SAD je školarina na univerzitetima uglavnom u rasponu 1-2 prosečne godišnje plate. A u Srbiji je 2-3 prosečne mesečne plate.
U prevodu, ako se u Srbiji nešto ne uradi po pitanju plata, bar onih vrhunskih profesora, niko od boljih (najbolji već sada uglavnom ne ostaju) studenata neće ni ostajati na fakultetima, pa ćemo brzo doći u poziciju kao sa zdravstom iz koga lekari masovno odlaze u inostransvo.
Blessed are those who can laugh at themselves, for they shall never cease to be amused.