Ova tema je generalizacija teme
Kako da u Srbiji svima bude bolje.
Da bi bilo bolje, čovjek mora odbaciti bezuslovno štovanje stvari kao što su sopstvena država, sopstvena nacija, sopstvena porodica pa čak i sopstvena djeca i ljubavni partner. Možda neko privatno i razmišlja slično kao ja, neki profesor tu i tamo, ali opet, tu je puno stvari na kocki: brak, status sopstvene djece i članova porodice, posao kojeg može izgubiti jer mu horda studenata na protestu pred zgradom fakulteta urla
"Fašista, nacista!"
Evo par knjiga sa puno dobrih ideja, a ja se nisam zbog njih transformirao u zombija koji hoće da ubija Židove i komuniste otrovnim gasovima i prilično sam siguran i da i neću:
Friedrich Nietzsche - Tako Govoraše Zaratustra (od 1883.-e do 1885.-e)
René Guénon - Kriza Modernog Svijeta (1927.)
Oswald Spengler - Propadanje Zapada (1922.)
Julius Evola - Pobuna Protiv Modernog Svijeta (1934.)
Mi nismo Zapad, jer je kod naših ljudi prisutno ono što Guénon naziva kontemplacijskim, dakle što je generalna karakteristika Istoka. Pod tim se podrazumjeva oslanjanje na ono što bi se uslovno moglo opisati kao duhovni fenomeni. Dakle, ne samo da su kod nas potencirane dvije religije: kršćanstvo i islam, nego su tu i dvije kvazi-religije:
1. naše nacije i njihova navodna "slavna i duga" prošlost i nacionalni "kvalitet". Kod polinezijskih kulturnih zajednica postoji fenomen koji se u engleskom jeziku naziva
mana, a to Polinežani shvataju kao nematerijalna duhovna sila. Tako i kod nas postoji svojevrsna
mana koja bi trebala da igra ulogu beskonačno velikog izvora duhovne energije koja će društvu i pojedincu obezbijediti prosperitet u svakom pogldu. Izvor te
mana-e, je "slavna i duga prošlost naroda i države"i "nacionalni kvalitet" zbog zasebnost. Ta 2 faktora treba, kako pojedinci polusvjesno shvaćaju/osjete da se nekako transformiraju u toliko željene predmete: skupi automobil, čist zrak, čistu vodu, obilje hrane, osjećaj sreće, milujune linija C/C++ kȏda i dovoljno moćno integrisano kolo koje će pogoniti to tako da "i mi imamo moćnog borbenog robota kao i oni tamo" i mnogo drugih stvari. Nacija tu igra ulogu kvazi-božanstva, i tu pojedinac treba, po takvom viđenju, da bude u odnosu na svoju naciju beznačajni foton. Usput, svako ko je igrao makar ijednu video-igru iz Warcraft porodice zna šta je
mana parametar i za šta se koristi, a kako se zove onaj drugi parametar i u čemu je osnovna razlika u odnosu na ovaj prvi.
2. emocije vezane za period 2.-e Jugoslavije. Da ljevica ima obilježja kvazi-religije, primjećeno je i iz drugih nezavisnih izvora, pa me nije iznenadilo da sam samostalno i relativno lako došao do tog zaključka. Npr. ono što je u kršćanstvu svetac-mučenik, u marksizmu je radnik koji je "konstantno ugrožen od zlog kapitaliste". Kapitalista je ljevičarski ekvivalent Sotone iz 3 religije. Dok 3 religije obećavaju raj poslije kraja ljudskog žvota, ljevica ga pokušava kreirati na ovom svijetu. I u tome je konstatno sama po sebi nespješna i stvara jad živim bićima kao što je i religija blizu stvari kao što su bolest, siromaštvo, društveni sunovrat i psihička oboljenja. Ljevica može samo opstati ako živi na račun kapitalizma, kao što vidimo danas u fenomenima zvanim socijaldemokratija i tzv. nordijski model. Tito je bio ekvivalent i analog židovskom mesiji, Isusu i Muhamedu iz 3 religije, kao što su ekvivalenti i analozi pokliči
"Smrt fašizmu - sloboda narodu!" i
"No pasaran!" religijskim
"Amen!" i
"Allahu Akbar!". Beskonačno cijepanje unutar kršćanstva na stotine crkava, što je, čini se, ipak u manjoj mjeri prisutno i u islamu i judaizmu, je isto tako analogno i ekvivalno fenomenima kao što su titoizam, radničko samoupravljanje, marksizam, marksizam-lenjinizam, marksizam-lejinizam-staljinizam, staljinizam, maoizam, marksizam-lenjinizam-maoizam...
Jedna od najzadnjih malignih hipertransmutacija ljevice je feminizam. Ljevica povređuje osnovni postulat ekonomije kao nauke i jedan od generalnih postulata logički validnog mišljenja uopće, a to je da teži svima obezbijediti beskonačnu količinu beskonačno kvalitetnih materijalnih dobara beskonačnog broja koja će biti usavršavana i razvijana beskonačno. Oni i one tako ne razmišljaju. Oni i one vide materijalna bogatstva i uvjereni/e su da im pripadaju, da im je to neko oteo, da imaju prava na to.
Ako pogledate ljevičarske proteste danas, vidjećete da oni predstavljaju isto tako ekvivalent i analog religijskim ritualima, bilo našim lokalnim bilo vjerskom plesu američkih Indijanaca ili podsaharskih kultura. Oni leže pred oklopljenim policijskim transporterom, iako polu-svesno znaju da će policija slijediti striktna upustva da primjeni minimum fizičke sile da bi obavila svoj zadatak i zadnja stvar koju će uraditi će biti da pređu transponterom preko žive osobe jer političari ne žele da ih mase skinu sa vlasti kad zbog gaženja čovjeka svjetski mediji kreiraju globalnu hiper-dramu.
Zatim ono vezivanje za stabla i penjanje i življenje na njima. U Istočnom Pravoslavnim Kršćanstvu je bio fenomen penjanja ljudi na stubove na kojima su provodili dane ili godine u ime vjere, ako je uopšte istina da su to radili, pa su kasnije proglašeni svecima. Jako slično tome je to sa drvećima. Ja jesam protiv uništavanja okoline, ali ne da se to pokušava zaustaviti na taj cirkuski način. Kao što bješe ona Judy ili Judith koja je bila dugo vremena na drvetu, pa kad je sišla valjda da obavi nuždu ili da potraži hranu, uhapsio ju je skriveni policajac.
Eto zašto pada Zapad i zašto su društva u krizi: zašto što su milijuni pod kontrolom emocionalnog naleta koji je ništa drugo do psihološki masturbacioni akt na gigantskoj skali. Ako Zapad pada, ne znači i da će pasti. Neću da ponovim Marx-ovu grešku.