"Bolonja" je uvela ESP bodovanje za predmete, koji bi trebali da odslikavaju potrebno vreme za uspešno savladavanje gradiva i specifičnu težinu tog gradiva - koja je opet preslikana u vreme potrebno studentu da sve to nauči.
Npr. 6 ESPB podrazumeva 180 sati u toku semestra koje student posveti tom predmetu: kroz prisustvo nastavi, domaće zadatke, projekte/seminarske, i učenje gradiva za kolokvijume/ispite.
Problem je što su neki nastavnici zadržali pismeni i usmeni deo ispita, samo u manjem obimu poena (30-70% su predispitne, a ostalo završni ispit, ma šta se pod tim podrazumevalo, jer u bilo koji od ta dva dela mogu biti pismena polaganja, usmena, seminarski, projekat...), ali su uveli više kolokvijuma, domaće, projekte/seminarske.
Na nekim fakultetima su tom doskočili tako što su napravili predefinisane modele polaganja ispita, a nastavnik pri kreiranju kurikuluma za akreditaciju mora da se opredeli za jedan od npr. 4 predviđena modela. Tako, na primer, ako postoji projekat ili seminarski rad, ne mogu postojati i pismeni i usmeni deo završnog ispita, i sl.
Na većini fakulteta, međutim, ostavljeno je profesorima da organizuju polaganje ispita kako sami žele, pa imaju veliki broj kolokvijuma i drugih predispitnih obaveza, plus oba dela klasičnog polaganja završnog ispita (pismeni i usmeni), što je ogromno opterećenje za studente i daleko prevazilazi one ESPB bodove. Tako imamo situaciju da se dva ispita sa istim brojem ESPB razlikuju preko 300% po težini i zahtevanom vremenu da se dobije određena ocena, što u startu ruši princip "Bolonje".
Takođe, kad se ima u vidu da Univerzitet u Bolonji prvi nije potpisao tu "Bolonjsku deklaraciju", nema se o njoj šta dalje komentarisati.
To bi bilo kao da Mercedes ili BMW zajedno sa Fiatom i drugih trećerazrednim kompanijama iz auto industrije potpisuju neke "principe" i "deklaracije" o kvalitetu svojih proizvoda i sl.
Mi smo naseli na tu foru misleći da ćemo time rešiti probleme reforme visokog obrazovanja, a napravljeni su samo još veći problemi. Sa druge strane, prestižni univerziteti širom Evrope ili sami nisu prihvatili "Bolonju" ili su zakonima (kao npr. u Nemačkoj i Francuskoj) izuzeti iz obaveza uvođenja "Bolonje".
Zamislite jedan École Polytechnique ili University of Göttingen da se hvale kako su, eto, uspešno implementirali "Bolonju", kako su unapredili nastavu...
Bolonja je smišljena za "boraniju" u visokom obrazovanju, a takođe i da te neke radne grupe, komisije i komitetu uzimaju ozbiljne pare dajući nekakva uverenja o akreditaciji.
U Srbiji akreditacija jednog studijskog programa je u početku koštala 180.000 dinara, to je ono što se plaćalo KAPK-u za list papira, pa ako fakultet ima 10 studijskih programa na svim nivoima studija, milion i osamsto. Pa, koliko fakulteta ima u Srbiji, državih i privatnih..., lepa suma se nakupi.
A, na papiru sve super, dok u praksi više od polovine nastavnika i ne poštuje ono što napišu u tom kurikulumu.
Uostalom, ako je npr. Medicinski fakultet u Beogradu uveo "Bolonju", kako to da postoje dvosemestralni ispiti, isto kao i na Arhitektonskom?
Blessed are those who can laugh at themselves, for they shall never cease to be amused.