Bradzorf012 Mile i ortaci LLC
Član broj: 334105 Poruke: 466
|
SlobaBgd
Vidi, u svakom društvu imaš mnogo društvenih grupa, mlade, stare, bogate, siromašne itd. Ako govorimo o socijalnim aspektima, trebalo bi imati u vidu da mi danas ne živimo u socijalizmu, već u nekoj vrsti feudalnog kapitalizma, a načela na kojima on počiva nisu socijalna pravda, jednakost i tome slično, već kompeticija. Takođe bi trebalo imati u vidu dve stvari: prvo, mi smo to tražili i to smo i dobili, a drugo, malinari se ne bore za rušenje sistema koji kaže da jači tlači, već se bore za svoje pravo da tlače. To je ono centralno mesto zbog kog ne želim da ih podržim i zbog čega su mi odbojni. Autistični su i samodovoljni, vide samo sebe i sopstvenu guzicu. Zašto oni moraju da školuju decu, da idu na letovanje ili u pozorište, šta će im to? Dovoljno je što imaju za leba i vode, da prežive. Na onoj čuvenoj temi o malinarima, koju smo letos ovde razvlačili ponuđena je gomila fraza i gluposti, navodnih argumenata u prilog njihovoj stvari, ali ni jedan nije mogao da dobaci daleko. Kažeš, oni samo hoće da budu svoji na svome. Ok, to je lepo, ali onda neka sami obrađuju svoje malinjake, sade, beru, sortiraju, a ne da zapošljavaju nadničare. Zašto su oni bolji od nadničara, pa i nadničari su ljudi i oni žele da budu svoji na svome, a definitivno nisu? Pretpostavljam sledeći argument, ne može im niko zabraniti da zaposle koga hoće na svom imanju, svakoga ko pristane da radi za njih. Ok, ali onda ni oni ne mogu primoravati bilo koga da im da cenu za malinu koju su oni izmaštali u svojim glavama, to se zove tržište. Ne mogu da se prisetim svih gluposti, a neću ni da pretražujem, ali mogu da nabrojim neke. Na primer, krenulo se od socijale, od socijalnih slučajeva i od toga da se romima daje socijalna pomoć, a niko ne vidi muku malinara. Osim što je rasističko fašistička, ova teza podrazumeva da bi socijalnu pomoć trebalo davati svima. Živiš u sopstvenom dvorcu od hiljadu kvadrata ili podstanarskoj šupi, svejedno ti pripada deo iz tog kolača, jer smo svi tu nešto uplatili/dali. Glupost. Pravljeno je i poređenje sa radnicima, a nema nikakve čvrste veze i paralele sa radnicima. Radnik radi za platu, u tuđoj fabrici za vlasnika, a malinar radi na sopstvenom imanju, čak zapošljava druge da rade za njega. Opet glupost. Kada im predložiš, neka se zaposle u nekoj fabrici, jer su po njihovim rečima fabrike banje, onda kažu da to nije moguće iz ne znam kojih razloga. Čak i da je tako, a nije, njihov problem. Liberalizam ima jednu lepu osobinu, a to je da je bar deklarativno moguća vertikalna pokretljivost, kao i mogućnost da pređeš iz jedne društvene grupe u drugu. Potrudi se, ponudi ideje na tržištu i super. Ako iz nekog razloga nisi u stanju, onda je to tvoj problem. Kako god se ovo kod nas zove, liberalizam, kapitalizam ili feudalizam(ili možda socijalizam), evidentno je da postoji društveni konsenzus, saglasnost za taj sistem. Kao što se da videti, pogledajte kroz prozor, nema revolucije. Konsenzus možda nije baš toliko jak, jer ima mnogo onih koji napuštaju ovu kaljugu, ali je kao što rekoh evidentno da nema dovoljno onih koji bi da ga menjaju. Malinari ne žele da menjaju sistem, oni žele da promene ulogu, želeli bi da budu na vrhu. Ok, ali ne očekujte podršku za to od onih koji su u mnogo težoj poziciji od vas, smešno je, da ne kažem bezobrazno.
Bližnji? Oćemo i hrišćanstvo da uvlačimo u celu priču? Ko kaže da moj bližnji nije i taj nevoljnik koji je prepešačio pola sveta da bi došao do Evrope? No, to je i nebitno. Da li malinar kao svog bližnjeg vidi i radnika koji mu radi na imanju? Meni se čini da ne vidi, a taj nadničar na njegovom imanju je u neuporedivo težoj situaciji.
Ako prihvatimo tezu da nismo svi isti, da nismo jednakih sposobnosti i da tržište reguliše koliko će od kolača svako od nas otkinuti, onda problema i nema. Kada ste u istoriji videli štrajk kapitalista i posednika? Nikad i nigde, to je svojevrsna glupost. U USA ili Južnoj Koreji, tipično kapitalističkim društvima nema ni štrajkova radnika. Svako je slobodan da radi za drugog ili da, ako mu to ne odgovara pokrene sopstveni biznis. Samo, niko nikada i nigde nije davao garanciju za uspeh u poslu. Da je tako, ja prvi bih bio biznismen.
E sad, može i neka vrsta socijalizma, neka vrsta mekog prizemljenja za poslovne neuspehe i gubitke, državnih garancija ili društvenog ugovora koji bi ti omogućio relaksiraniji život i pristup biznisu. Međutim, ovde takođe ima kvaka. Malinari bi onda morali svoje radnike da plate mnogo više, da od svog profita veći deo daju zajednici i da se sa istom solidarišu. U krajnjem, ne bi ni bili vlasnici njiva, malinjaka i mehanizacije, nego bi za državu radili na tim istim malinjacima. Kao što se da videti, nevezano za to što u je ovom trenutku to nemoguće, čak i da jeste, oni to ne žele.
Nećeš da te boli glava oko cene, ponude i potražnje, da strahuješ od gubitaka i propasti. Može i to, zaposli se kao nadničar na tom istom imanju i radi za platu, za drugog. Malo ti je, hoćeš da kupiš kajmak? Pa hebiga, svaka medalja ima dve strane.
|