Ne znam, ali pazi sad ovako... Rodi se dete u Srbiji, 20 godina zivi na teret roditelja i budzeta, a onda po zavrsetku fakulteta ode i radi u drugoj zemlji. Ne zelim da razmatram ovo sa moralnog aspekta, jer je komplikovano, vec sa ekonomskog. Uzmimo da postoje drzava A i drzava B, koje imaju npr. jednaku kolicinu novca, ali razlicit pristup trosenju tog novca. Znaci drzava A 20 godina ulaze pare svojih poreskih obveznika u:
- porodilista
- deciju hranu i higijenu
- predskolske ustanove
- zabavne parkove (ljuljaske, klackalice tobogani)
- decje ambulante i lekove
- skolske zgrade i dvorista
- nastavna sredstva i materijal (table, krede, klupe, stolice...)
- fakultete,
- studentske domove,
- biblioteke,
- menze
- plate ljudi koji rade u svim pomenutim i nepomenutim decijim ustanovama
- ostale troskove kojih sada ne mogu da se setim.
Za to vreme, drzava B novac svojih poreskih obveznika ulaze u privredu, tako da se za postepeno uvecava. Znaci, posle 20 godina, drzava A ima 0$ (jer ih je ulozila u neprofitne svrhe), a drzava B ima nekoliko puta vise $ nego sto je na pocetku imala. Takodje, drzava A nema ni radnika (jer je presao u drzavu B), a drzava B dobija, narodski receno "i jare i pare".
Samo ti sinko (administratore) radi svoj posao.